Istinsko mjerilo karaktera

“Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.” (Izaija 8,20)
Bog nudi svoju milost svima koji je žele primiti, a ipak postoji nešto što mi možemo učiniti. … Mi trebamo učiniti nešto da bismo se pripremili za društvo anđela. Moramo biti poput Isusa, bez ijedne mrlje grijeha. On je bio sve ono što zahtijeva od nas; bio je savršeni primjer djetinjstva, mladosti i odraslog doba. Moramo bolje proučavati naš Uzor. Isus je bio nebesko Veličanstvo, a ipak je uzeo malu djecu u svoje naručje i blagoslovio ih. Onaj kojega anđeli obožavaju slušao je s najnježnijom ljubavlju njihov žamor, brbljavo slavljenje. Mi moramo biti poput Njega u plemenitom dostojanstvu, dok naše srce omekšava i pokorava božanska ljubav koja živi u Kristovom srcu. … Postoji posao koji moramo obaviti u oblikovanju karaktera prema božanskom Uzoru. Sve pogrešne navike moraju se odbaciti. Nečisto mora postati čisto u srcu, sebičan čovjek mora odbaciti svoju sebičnost, ponosit se mora osloboditi svojeg ponosa, samoživi mora nadvladati svoje samopouzdanje i shvatiti da je ništa bez Krista. … Mi se moramo usidriti u Kristu, ukorijeniti se i usaditi u vjeri. Sotona radi preko palih anđela. On bira one koji nisu pili od žive vode, čije duše žude za nečim novim i neobičnim, i koji su uvijek spremni piti iz svakog izvora koji im se ponudi. Mogu se čuti glasovi koji govore: ” Gle, tamo je Krist“, ili: “Gle, tamo je“, ali mi im ne smijemo vjerovati. Moramo imati nepogrešivi dokaz da je glas Dobrog Pastira i da nas On poziva da Ga slijedimo. On kaže: “Ja sam čuvao zapovijedi oca svoga.” On vodi svoje ovce na put ponizne poslušnosti Božjem zakonu, ali ih On nikad ne ohrabruje da prestupaju taj Zakon. … Nitko ne mora biti prevaren. Božji zakon je svet kao i Njegovo prijestolje, i prema njemu će se suditi svakom čovjeku koji dođe na svijet. Ne postoji nijedno drugo mjerilo prema kojem će se provjeravati karakter. (Review and Herald, 17. studenoga 1885.)