“‘Što moram činiti da baštinim život vječni?’ … Reče mu Isus: ‘Znaš zapovijedi: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca i majku!’” (Marko 10,17-19)
Bogati mladić očekivao je da će odgovor na njegovo pitanje o spasenju upućivati na ponašanje, pa mu je Isus dao ono što je želio čuti rekavši mu neka “vrši zapovijedi” ako želi baštiniti vječni život (Matej 19,17). Tada je naveo nekoliko zapovijedi iz Dekaloga.
Sama lista pomaže nam da počnemo shvaćati mladićev problem. U vezi s listom trebamo zapaziti najmanje četiri pojedinosti. Prvo, sve navedene zapovijedi nalaze se na drugoj ploči Zakona i uređuju međuljudske odnose. Taj izbor upućuje na zaključak da se njegov problem više tiče njegovog odnosa s drugim ljudima nego posvećenosti Bogu.
Drugo, Isus nabraja redom šestu, sedmu, osmu i devetu zapovijed. Ali onda, na naše iznenađenje, navodi petu nakon devete. Zašto? Nesumnjivo zato da je posebno naglasi. Bogati mladić možda je bio među onima koje je Isus u Evanđelju po Marku 7,11-13 osudio zato što koriste ljudsku predaju ne bi li izbjegli brigu o materijalnim potrebama svojih roditelja u njihovoj starosti.
Treće, nailazimo na umetnuti dio koji ne nalazimo u okviru Deset zapovijedi: “Ne varaj!” Ovaj se izraz koristi kada se radnicima uskraćuje plaća. To nas navodi na pomisao da je dio svojeg bogatstva možda stekao na račun siromašnih.
Četvrto, Isus uopće ne spominje desetu zapovijed (koja se bavi pohlepom). Brzo će postati jasno da je pohlepa mladićev središnji duhovni problem.
U Matejevom izvještaju Isus dodaje citat iz Levitskog zakonika 19,18 (“Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.”) zapovijedima koje mladić treba vršiti (Matej 19,19). Isus još jednom navodi riječi koje su bile važne u judaizmu i u srži mladićevog problema.
Pri kraju današnjeg proučavanja upotrijebimo maštu. Zamislite sebe kako razgovarate s Isusom o Deset zapovijedi. Kako bi ih poredao kao odgovor na probleme u vašem odnosu s Bogom i drugim osobama? Vaš iskren odgovor mnogo može otkriti.
Preporučujemo:
