“Sve po njoj postade i bez nje ne postade ništa što je postalo. U njoj bijaše život, a život bijaše svjetlo ljudima.” (Ivan 1,3.4 — Varaždinska Biblija)
Prvi početak u Evanđelju po Ivanu početak je bez početka i ukazuje na vječno prapostojanje božanskog Krista. Međutim, Ivan prikazuje drugi početak u 3. i 4. retku — početak stvaranja. Pavao objašnjava taj početak kada piše: “Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo … sve je stvoreno po njemu i za njega.” (Kološanima 1,16) A u Poslanici Hebrejima je rečeno da je upravo po Kristu Bog “stvorio svijet” (Hebrejima 1,2).
Prema tome, Djetešce iz Betlehema bilo je mnogo više od samo još jedne osobe u sumornoj povijesti ovoga svijeta. Biblija Ga predstavlja kao Boga Stvoritelja koji ima “život” u sebi isto kao što “Otac ima život u sebi” (Ivan 5,26). “U Kristu je iskonski, nepozajmljeni, nestečeni život.” (Ellen G. White, Isusov život, str. 435)
Upravo je život omogućio Riječi da djeluje prigodom stvaranja. I nije slučajno što Ivan opisuje Krista Stvoritelja kao Riječ. »in govora u tjednu stvaranja najavljuje svaki sljedeći dan. “I reče Bog”, odražava značenje stvaralačke Riječi u Ivanu 1,15 (vidi Postanak 1,3.6.9.14.20.24). Vječna Riječ je također na kraju tjedna stvaranja svetkovala subotu. “Tako bude”, čitamo, “dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.” (Postanak 2,1-3) Imajući to na umu, ne treba nas čuditi što je Isus izjavio da je “Sin Čovječji gospodar i subote” (Marko 2,28).
Ivan u svojem evanđelju nije neozbiljno pristupio predstavljanju Isusa. On nije samo to Djetešce rođeno u Betlehemu.
Ne! On je vječni Bog. On je Stvoritelj svega. On ima život u sebi.
Kada svoj pogled usmjerimo na ovakvog Isusa, naš se um nađe pred izazovom i biva silno iznenađen pravim identitetom našeg Spasitelja.