Nakon što je na rijeci Jordanu bio pomazan za Mesiju, Isus je nazočio svadbi u Kani zajedno sa svojim prvim učenicima. Vjenčanje je bilo obiteljski događaj jer su se na njemu nalazili Isusovi rođaci. Tom je prigodom Isus učinio svoje prvo čudo pretvaranja vode u vino, kao odgovor na vjeru svoje majke koja Mu je prenijela trenutačnu potrebu.
Odmah nakon toga Isus se uputio u Jeruzalem na svoje prvo javno djelovanje — čišćenje Hrama — što je privuklo veliku pozornost na Njegovo poslanje.
Ovaj događaj zabilježen je u Evanđelju po Ivanu 2 i pruža zanimljiv uvid u to kako se Isus odnosio prema ljudima. Zapazite kako poglavlje počinje svadbom u Kani, nakon čega slijedi čišćenje Hrama i razgovor s Nikodemom u Ivanu 3. Ovakav slijed vrlo je zanimljiv.
“Poslije toga [nakon svadbe u Kani] siđe Isus s majkom svojom, s braćom i učenicima u Kafarnaum, i tu ostade kratko vrijeme. Bijaše blizu židovska Pasha, te Isus uziđe u Jeruzalem.” (Ivan 2,12.13)
Na putu u Jeruzalem Isus se nalazio među velikim mnoštvom ljudi. No u tom je trenutku jako malo ljudi znalo za Njega te se mogao družiti s njima i jednostavno putovati kao jedan od hodočasnika. Neće proći dugo i takvo što će postati nemoguće. Ali sada vidimo Isusa kao hodočasnika na putu iz Kafarnauma u Jeruzalem na Pashu, kako razgovara s ljudima koji su raspravljali o Mesijinom dolasku.
“I nađe [Isus] u hramu prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače novca gdje tamo sjede. Napravi bič od užeta te ih sve istjera iz hrama, skupa s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novac i stolove isprevrta. A prodavačima golubova reče: ‘Nosite to odavde! Ne pravite od kuće Oca moga prodavaonicu!’ Njegovi se učenici sjetiše da stoji pisano: ‘Revnost me za kuću tvoju izjeda.’” (Ivan 2,14-17)
Kakvo je mjesto tržnica? To je mjesto gdje kupujemo ili prodajemo. Tržnica je mjesto gdje nabavljamo ono za što smo radili. Na tržnici dobijemo ono što smo platili i plaćamo ono što smo kupili. To je pogrešno mjesto za crkvu jer crkva uvijek treba biti poput trgovine darovima. Isus želi da Njegova crkva bude trgovina darovima — ne trgovina u kojoj kupujemo darove, već gdje ih primamo. On ne želi da crkva postane tržnica.
Dakle, to je razlog zašto je Isus prvog dana svoje javne službe učinio nešto toliko zapanjujuće da su Ga — čak i prije nego što je dan završio — neki ljudi već htjeli ubiti.
Uzmemo li u obzir što je učinio toga dana, važno je uočiti kojim se skupinama ljudi obratio. Bili su tu trgovci koji su prodavali ovce, volove i golubove. Potom mjenjači novca koji su omogućili ljudima da kupuju i prodaju novcem koji su tu promijenili. Bili su tu i vjerski vođe koji su služili Bogu iz osobne koristi.
U Isusovo vrijeme položaj velikog svećenika mogao se kupiti (u današnjoj protuvrijednosti) za milijun dolara. To zasigurno nije bila Božja namjera. Onaj tko je kupio položaj velikog svećenika za milijun dolara, često je bio do grla u dugovima i morao je iznaći dodatne izvore prihoda. Stoga bi pristajao na sporazum s mjenjačima novca, kupcima i prodavačima. Dobivao je određeni postotak od njihovog poslovanja i na taj način otplaćivao pozajmicu koju je morao uzeti kako bi postao veliki svećenik. Ovakve stvari događale su se u Isusovo vrijeme, religija je postala vrlo pokvarena.
Nadalje, tu su i učenici. Isus ih je izložio pravome šoku. Do tog trenutka oni su imali priliku vidjeti pokornog Isusa, koji se nije odviše isticao. Gotovo su se mogli pridružiti dječacima i djevojčicama koji su pjevali: “Nježni Isuse, krotki i blagi, pogledaj na ovo dijete.” No tog su dana drhtali.
Nemojte mi tvrditi da je Isus bio bljedunjav i mršav, kakvim Ga umjetnici često prikazuju. Svatko tko je ikad radio kao stolar bez električnih strojeva, pileći i izrađujući ručno, nije mogao biti slabašna osoba kakvom Ga često prikazuju na mnogim slikama. Dok je zatezao užad, sigurno su Mu se ispod rukava pokazivale mišićave ruke.
No nije se to najviše dojmilo naroda. Nešto je drugo bilo na djelu tog dana. Iz Njega je isijavalo Božanstvo. Očito je da su više sile bile na djelu kad je umjesto buke i zbrke iznenada zavladala grobna tišina dok je pogled jednog Čovjeka prelazio preko gomile. Učenici su bili iznenađeni kad su vidjeli što se događa.
Ipak, prisjetimo se kako Isus nije bijesno galamio. Dok je izgovarao oštre riječi prijekora, u Njegovom se glasu osjećala tuga.
Još jedna skupina koja se našla u Hramu punom vreve bile su žrtve trgovaca zaslugama i onih koji su služili Bogu zbog osobne dobiti. Na prvi pogled doimlje se kako je Isus očistio Hram s namjerom da izbaci lopove. Ali istina je da je očistio Hram kako bi u njega mogli ući siromašni, bolesni, oni koji nisu smjeli ući, slijepci i obeshrabreni. Čišćenje Hrama bilo je nužno zbog pretjerane vreve.
Ljudi su dobivali potvrdu za ono što su kupili. Smatrali su kako je moguće svojim djelima zaraditi put u Nebo — kad kupite ovcu ili golubicu, tada je ta ovca i ta golubica slobodna.
U toj vrevi bilo je siromašnih ljudi koji nisu mogli kupiti ovcu. Oni su ležali budni noću zureći u strop i pitajući se hoće li ikada dospjeti u vječno kraljevstvo. Kad bi se vjera mogla kupiti novcem, bogati bi živjeli, a siromašni umrli.
Naposljetku tu je bila i skupina sposobnih ljudi koji su imali novčana sredstva — bogataša koji su mogli pribaviti sve što je bilo potrebno da bi dobili pozitivne bodove u Hramu. Oni su mirno spavali noću jer su se osjećali sigurnima. Ali bila je to lažna sigurnost, temeljena na onome što su sami učinili kako bi zaradili Božju naklonost. Stoga ih je Bog na neki način, prije ili poslije, morao probuditi iz ove velike obmane.
Isus je želio poučiti narod koji je dolazio u Jeruzalem izuzetno na blagdan Pashe i potom se vraćao kući. Želio je doprijeti do onih koji nisu imali sigurnost kao i do onih koji su imali lažnu sigurnost. Stoga je protjerao varalice.
Prema Evanđelju po Mateju, rekao je: “Ne pretvarajte dom Oca mojega u tržnicu; ne pretvarajte ga u špilju razbojničku.” (Matej 21,13) Ovi ljudi nisu samo krali novac, već su krali Božju slavu, mir ljudima i sigurnost nemoćnima. Isus ih je sve istjerao van.
Ali zamijetite kako se mnoštvo stisnulo umjesto da su se razbježali s mjenjačima novca, svećenicima i rabinima, a zbrku tržnice zamijenili su zvuci hvale i obožavanja izliječenih bolesnika. Dječaci i djevojčice, sada zdravi, pridružili su se u klicanju hvalospjeva Njemu.
Čak i u današnje vrijeme ljudi mogu galamiti i učiniti se predmetom ismijavanja na nogometnoj utakmici ili stadionu, i svi će to smatrati normalnim. Ali ako tko u crkvi usklikne “amen”, smatraju ga čudakom. Stoga kad su se učitelji Zakona i mjenjači novca koji su pobjegli iz Hrama napokon zaustavili skupivši hrabrost i uputili se natrag prema Hramu, umjesto buke tržnice, začuli su zvukove proslavljanja. To ih je uznemirilo. Ugodnija im je bila buka tržnice od zvukova proslavljanja Boga.
No, dobra je vijest da Isus nije mrzio ove varalice. Isus ih se nije želio riješiti. On je volio trgovce i mjenjače novca. Volio je i vjerske vođe. Poslije će ići na njihove proslave. Prisustvovat će okupljanju carinika. Tapšat će po ramenu svećenike i vladare. Isus ih je sve žalio zbog njihovog straha i neznanja. Želio ih je dotaknuti svojom ljubavlju kao što je želio služiti tom bučnom mnoštvu. …
Zbog grijeha je ljudski rod prestao biti Božji hram. Obavijeno tamom i oskvrnjeno grijehom, ljudsko srce više ne otkriva Božju slavu. Predvorje Hrama u Jeruzalemu, ispunjeno bezbožnim trgovanjem, vrlo stvarno prikazuje hram srca, oskvrnjen senzualnim strastima i bezbožnim mislima. Čišćenjem Hrama od svjetovnih kupaca i trgovaca, Isus je objavio svoju zadaću čišćenja srca od prljavštine grijeha, od zemaljskih želja, sebičnih požuda i zlih navika koje kvare dušu.
Jeste li otkrili kako još nikome nije uspjelo vlastitim snagama istjerati zlu gomilu koja je okupirala srce? Jeste li otkrili da samo Krist može očistiti hram duše? Ali On neće ući silom. On ne ulazi u srce kao što je ušao u hramsku građevinu. Umjesto toga, On kaže: “Evo stojim na vratima i kucam.” (Otkrivenje 3,19)
On vas poziva da Ga prihvatite ne samo kao Jaganjca Božjeg, već kao Velikog svećenika na Nebu kojeg mogu ganuti naše slabosti i koji je u svemu bio kušan poput nas. On vas poziva da hrabro stupite pred prijestolje milosti da biste mogli primiti milosrđe i milost kada vam bude potrebna. Vidi Hebrejima 4,15.16. Sva vlast na Nebu i na Zemlji nalazi se u Osobi Isusa Krista.
Morris L. Venden
(tekst je preuzet iz knjige Kako se Isus odnosio prema ljudima)