“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.” (Ivan 11,25.26)
Da, Isus ima vlast nad grobom. On je naša nada, uskrsnuće i vječni život. On je Gospodar smrti. Kakva prekrasna poruka za sve nas koji živimo u posljednjim danima svjetske povijesti!
Što ta poruka znači nama, mladima koji žive u današnjem svijetu? Što znači djevojci koja je upravo izgubila brata? Što znači mladiću koji je upravo izgubio zaručnicu u prometnoj nesreći? Što znači ocu čija su tri sina umrla od AIDS-a? Što znači dječacima ili djevojčicama koje su izgubile cijelu obitelj u tsunamiju? Što znači ženi koju je muž ostavio s dvoje male djece? Što znači mladoj osobi na vrhuncu života koja ne želi razmišljati o tome kako će i ona jednog dana morati umrijeti kao i drugi ljudi? Tako je mnogo ljudi umrlo! Pitanje koje se javlja u našem umu glasi: Ako je Isus Gospodar smrti i groba, kako današnja poruka utječe na naš beznadni svijet?
U biblijskom ulomku koji smo upravo pročitali postoji radosna vijest za svakoga od nas. Isus je bio osobni prijatelj Lazarove, Marijine i Martine obitelji. Čini se da Lazar nije bio oženjen i da je živio sa svoje dvije sestre. I svaki put kada se Isus želio opustiti, došao je u Lazarov dom.
Kada se Lazar razbolio, prva osoba koje su se Marta i Marija sjetile bio je Isus. Znale su da će im Isus dati nadu i uputiti im riječi utjehe. Ako Isus dođe k njima, znale su da će zajedno s njima podnositi njihovu bol.
Sjećate se da je Marta toliko voljela Isusa da je jednom kada je Isus posjetio njihov dom provela sve vrijeme pripremajući Mu objed, a onda počela prigovarati svojoj sestri Mariji što joj ne pomaže već samo sjedi kod Isusovih nogu i sluša Ga što govori. Marta je posebno voljela Isusa. Lazar je sada bio bolestan. Sestre su poslale poruku: “Gospodine, onaj koga ljubiš, bolestan je.”
Kada je vjesnik donio poruku Isusu, On je odgovorio da je Lazar dobro. “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.” Isus nije mislio da Lazar neće umrijeti, jer u istom ulomku saznajemo da je on umro i da je pokopan. Isus je poručio svojim učenicima i onima koji su donijeli ovu vijest da priča neće završiti smrću. Ovo izvješće bit će okončano kada se Isus Krist proslavi.
Jako mi je stalo do toga da mladi zapamte sljedeću činjenicu: ako ste mladi kršćanin ili kršćanka, smrt nema posljednju riječ. Isus Krist će imati posljednju riječ kada kaže: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Uđi u veselje Gospodara svoga!” Ovo je utjeha svakog kršćanina dok čeka slavni dan Njegovog drugog dolaska.
čak i nakon što je Isusu javljeno da je Njegov prijatelj Lazar bolestan na smrt i usprkos činjenici da je Isus volio Martu i Mariju, On je odgodio svoj posjet Lazarovom domu. Biblija kaže da je Isus ostao na istom mjestu dva dana. Pitanje glasi: Ako je Isus doista volio ovu obitelj, zašto se zadržao u mjestu gdje je boravio još dva dana? Zašto jednostavno nije ostavio sve i pošao ravno u njihovo selo?”
Ima nekoliko razloga. Prvo, Isusova služba na drugoj strani Jordana bila je vrlo uspješna. Drugo, Marija i Marta u svojoj poruci nisu tražile Isusa da dođe. One su željele da On dođe, ali su se bojale za Njegov život jer su Ga Židovi pokušali uhititi kada je posljednji put posjetio njihov kraj.
Koliko god su željele da dođe, nisu htjele da Mu se dogodi nešto loše zbog njihovog poziva da obiđe Lazara.
Isus nikada nije bio pod pritiskom vremena i rasporeda kao neki među nama. Isus nije obvezan činiti ono što mi želimo i kada mi to želimo. I nama je to teško razumjeti.
Ponekada osjetimo potrebu da kažemo: “Isuse, zašto čekaš? Zar ne vidiš da sam u teškoćama? Isuse, ja padam na ispitima, zar ne možeš nešto učiniti? Gledaj, Isuse, ne mogu naći ozbiljnog prijatelja, zar ne možeš sada nešto učiniti? Zašto mi sada ne pomogneš?” Možemo lako previdjeti činjenicu da Bog možda ima razloge zbog kojih dopušta da se stvari odvijaju na takav način. Možda nešto trebamo naučiti. Možda Bog želi učiniti nešto posebno o čemu mi ništa ne znamo.
To vrijedi i u ovom slučaju. Bog nas želi nečemu naučiti o Kristovoj moći nad grobom. On želi da Ga priznamo kao Gospodara smrti, Onoga koji ima vlast nad njom.
Dva dana nakon što je čuo da je Lazar bolestan, Isus je rekao: “Vratimo se u Judeju.”
Onda su Njegovi učenici rekli: “Ali, Učitelju, nedavno su te tamo Židovi pokušali kamenovati, a Ti se ipak vraćaš?” Bili su u pravu jer su se brinuli za život svojega Gospodara Isusa Krista. I ja ih zbog toga ne krivim jer ni vi ne biste dopustili nekoj osobi da se vrati kad biste znali da je netko želi ubiti. Pokušali biste spriječiti njezin odlazak. I učenici su upravo to i učinili.
Ali Isus je rekao: “Sve dok djelujemo u skladu s Božjom voljom i u svjetlu Božje milosti, ne trebamo se bojati. Sve dok činim ono što Bog od mene očekuje, ne brinem se što će mi se dogoditi. Lazar je zaspao. Ali Bog želi da pođem i probudim ga!”
Učenici su uzvratili: “Gospodine, ako spava, probudit će se.” Ali Isus im je rekao: “Ja ne govorim o prirodnom snu! Ja govorim o buđenju Lazara iz smrtnog sna. I zbog vas mi je drago što nisam bio tamo kako biste mogli vjerovati. Pođimo k njemu!”
Biblija u 16. retku kaže da je Toma, koji je uvijek u sve sumnjao dok nije vidio, rekao ostalim učenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime.” Teško je znati je li mislio: “Pođimo hrabro i umrimo s Gospodinom”, ili: “Poginut ćemo. Prijeđimo Jordan i vratimo se u Betaniju. Farizeji će nas dočekati s kamenjem. Kamenovat će nas i mi ćemo zajedno umrijeti!”
U svakom slučaju moramo se diviti Tominoj hrabrosti. On je bio spreman prijeći rijeku Jordan s Isusom i izložiti se opasnosti. Ali vi već želite reći: “Toma, zašto si tako uznemiren? Isus je rekao da će sve biti dobro dok god hodimo u skladu s Božjom voljom!”
I tako su pošli u Betaniju. Kada su stigli, Lazar je već četiri dana bio mrtav i pokopan u grobu. Čak i da je Isus odmah pošao, Lazar bi umro prije nego što bi On tamo stigao.
U 20. retku čitamo da je Marta čula za Isusov dolazak i izišla Mu u susret. Dok je Marija ostala čuvati kuću, Marta se ljutila na Isusa. Mogu je čuti kako Ga pita: “Pa gdje si Ti? Jesi li zapeo u prometu? Što se dogodilo, Isuse? Zašto dolaziš tako kasno?”
Biblija nam kaže da je Marta rekla: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.” Marta je izgubila svojeg voljenog brata. Ona se nije ljutila na Isusa kao što bismo pomislili, već je bila uznemirena i zbunjena onim što je smrt učinila njezinom bratu.
Njezin brat je bio hranitelj obitelji. On je sada bio mrtav, a njihov život je bio neizvjestan.
Nije teško zamisliti kako se ona u tom trenutku mogla osjećati. Zar niste već vidjeli ljude koji se toliko zbune zbog smrti voljene osobe?
Čuo sam kako ljudi kažu kada se nekome dobrome dogodi nešto loše: “Ma kakva vjera. Gospodine, više ne vjerujem. Gdje si bio kada mi je umrla majka? Gdje si bio kada mi je propala štednja zbog bankrota banke? Gdje si bio kada je moj muž umirao od raka? Gdje si bio kada su 11. rujna srušeni tornjevi Svjetskog trgovačkog centra i kad je pod njegovim ruševinama poginuo moj otac? Gdje si bio kada je tsunami odnio cijelu moju obitelj? Gdje si bio kada sam pao na ispitu?
Gdje si bio kada sam izbačen iz škole zato što nisam mogao platiti školarinu? Gdje si bio kada su se moji roditelji rastajali? Nisi bio sa mnom kada sam Te trebao.”
Imam za vas radosnu vijest, prijatelji moji. Marta nikada nije izgubila vjeru u Krista. Pogledajte što ona kaže u 22. retku: “Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.” (Ja ne razumijem zašto je moj brat morao umrijeti, ali vjerujem cijelim srcem da Ti svime vladaš.)
Marta ponekad ne uživa dobar glas u crkvi. Sjećamo je se kao napete žene koja je vikala na svoju sestru. Žene koja bi radije čistila kuću nego sjedila kod Kristovih nogu.
Ali ovdje otkrivamo da je ova marljiva žena imala duboku vjeru. Koliko vas ima tu sreću da je oženjen takvom ženom? Koliko vas zahvaljuje Bogu svaki dan za ženu koja ne samo što vrijedno radi, već i vrijedno moli? Za duhovnu ženu! Koliko vas može podići ruku?
Isus promatra sve što se oko Njega događa.
Onda kaže Marti: “Uskrsnut će brat tvoj!” A Marta, i dalje zbunjena, odgovara Isusu: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan!”
Isus je nato odgovorio: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.” Drugim riječima, ne trebaš se bojati smrti. Ne moraš čekati posljednji dan da bi vidjela uskrsnuće. Tu silu možeš osjetiti sada jer sam ja uskrsnuće!
Isus je uvjeravao Martu da je On Gospodar smrti i da se zbog toga ne treba bojati. Tko god vjeruje u me, uskrsnut će i živjeti zauvijek! “Vjeruješ li ovo?” A Marta je odgovorila: “Da, Gospodine! Vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet.” Ellen G. White primjećuje: “U Kristu je iskonski, nepozajmljeni, nestečeni život. ‘Tko ima Sina, ima život.’ (1. Ivanova 5,12) Kristovo božanstvo je vjernikovo čvrsto obećanje o vječnom životu. ‘Tko vjeruje u mene’, rekao je Isus, ‘ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?’ Krist ovdje unaprijed gleda u vrijeme svog drugog dolaska. Tada će umrli pravednici ustati u neraspadljivosti, a živi pravednici uzet će se u Nebo ne vidjevši smrti. Čudo koje će Krist upravo učiniti, uskrsnuće Lazara iz mrtvih, predstavljat će uskrsnuće svih umrlih pravednika. Svojom riječi i svojim djelima On je proglasio sebe Začetnikom uskrsnuća. On koji će i sam uskoro umrijeti na križu, stajao je s ključevima smrti, kao pobjednik nad grobom pokazujući svoje pravo i silu da daruje vječni život.” (Isusov život, str. 435)
Da, to je radosna vijest za sve koji u Njega vjeruju. Mladići i djevojke ne trebaju se plašiti smrti. Sama spoznaja da je Krist Gospodar smrti daje nam nadu u drugi dolazak kada će svi umrli ponovno ustati.
Ponekad se pitam kako mladi ljudi bez vjere u dobrog Boga uspijevaju preživjeti sahranu. Kako to mogu? Oni nemaju nadu u život nakon ovog života. Oni nemaju nadu u drugi dolazak našega Gospodina. Oni nemaju nikoga kome mogu vjerovati. Njima drugi Kristov dolazak ne znači ništa. Oni nemaju nadu da će ikada otkriti konačni cilj života.
Mladi, upamtite, ako vjerujete u Krista, vi imate najveći dar na svijetu. Vjera u Krista daje usamljenoj udovici povjerenje da će ponovno vidjeti svojeg supruga. Vjera u Krista daje ožalošćenom bračnom paru sigurnost da će njihovo dijete ustati u dan uskrsnuća. Vjera u Krista daje petnaestogodišnjoj djevojci slobodu da živi bez straha od smrti. Vjera u Krista pruža mladiću koji je izgubio roditelje zbog AIDS-a utjehu i nadu u drugi dolazak Gospodina. Ista vjera koja je Marti dala snagu da hrabro izdrži smrt svojeg brata, i nama će dati snagu da izdržimo u teškim trenucima kada doživimo gubitak voljenih.
Silno bih volio da ste bili tamo i vidjeli što se dogodilo u 28. retku, jer sve dotle Marta plače izvan svojeg doma. Ona sjedi i plače dok promatra usku stazu koja vodi u selo. Iznenada ugleda nekoga nalik na Isusa. Ulazi u kuću da to kaže Mariji. Rekla je: “Učitelj je ovdje i raspituje se za tebe.” Kada je to Marija čula, brzo je ustala i pošla k Njemu izvan sela.
Oko kuće je bilo mnogo ljudi koji su došli žalovati s Marijom i Martom. Kada je Marija izišla iz kuće, Židovi su pošli za njom jer su mislili da ide na grob. Ali kada je stigla do Isusa, pala je pred Njegove noge i rekla isto što i Marta, kao da su se unaprijed dogovorile: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.”
A kada je Isus vidio njezine suze, obuzela Ga je duboka sućut. Pitao ju je: “Gdje je grob?”
Pratnja ožalošćenih povela je Isusa do groba. Židovski zakon nalaže da se mrtvaca treba sedam dana oplakivati. I trebate unajmiti profesionalne osobe koje vam pomažu u oplakivanju, dvije osobe koje sviraju frulu i jednu koja glasno nariče. Naručen je bio veliki zbor da dođe i jednostavno nariče. Ovakav zbor je pomagao okupljenima da skupe snage za oplakivanje. I tako je ovo veliko mnoštvo s Marijom i Martom povelo Isusa do groba. A onda u 35. retku čitamo da je i Isus zaplakao, ali ne zbog beznadne situacije. Dok je ispred groba zbor okupljenih ljudi počeo plakati i to ne tiho, već vrlo glasno, Isus je bio ganut. Predivno je u kršćanskoj vjeri to što se Isus brine za naše osjećaje. Kada smo ožalošćeni, Isus je uvijek s nama i u nama. On osjeća našu bol i žalost koju proživljavamo. On je divni prijatelj koji nas nikada neće napustiti kada smo u teškoćama.
I tada su okupljeni Židovi, vidjevši Isusa kako plače, rekli: “Gle, kako ga je ljubio.” A drugi su rekli: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?” Ali Isus se nije osvrtao na ove usputne komentare. U 38. retku On prilazi ulazu u grob. Bila je to špilja s kamenom pločom navaljenom na ulazu. Isus je pozvao Martu i zamolio je da nađe nekoliko snažnih ljudi koji će Mu pomoći u izvršenju čuda. Duh proroštva kaže: “Ova tvrdnja, izrečena prije Lazareva uskrsnuća, nije dala nikakve mogućnosti Kristovim neprijateljima da kažu kako je učinjena prijevara. U prošlosti su farizeji širili lažne tvrdnje o najveličanstvenijim izrazima Božje sile.” (Isusov život, str. 437)
Marta je rekla: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.” I svi ljudi u mnoštvu su klimali glavom slažući se s Martom. Zanimljivo je primijetiti da Mišna naučava kako duša ostaje u tijelu tri dana. A četvrtog dana duša se konačno suočava sa stvarnošću i odlazi. Činjenica da je Lazar bio u grobu četiri dana znači da je u židovskim očima ovo bio beznadan slučaj. Duša je otišla. Isus sada više nije mogao učiniti čudo. On je stajao pred mnoštvom koje nije vjerovalo. Mnoštvo je izgubilo vjeru u Gospodara nad smrću.
Ali Isus je rekao Marti: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?” I ljudi su uklonili kamen. Onda je Isus pogledao u Nebo i rekao: “Oče, hvala Ti što čuješ moju molitvu. Hvala Ti za ovu priliku da svijetu pokažem da sam Tvoj sluga. Amen.” Ellen White jasno kaže: “Ovdje Krist tvrdi da je Bog Njegov Otac i savršenim povjerenjem izjavljuje da je On Božji Sin.” (Isusov život, str. 438)
A onda je rekao: “Lazare, iziđi!” Da Isus nije spomenuo Lazara po imenu, svi umrli u Betaniji izišli bi iz svojih grobova. Zato što je Isus Gospodar smrti. Na sam spomen riječi “iziđi” svi mrtvaci bi izišli. Zato je Isus pozvao Lazara po imenu. A u 44. retku stoji: “I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom.” Isus im je rekao: “Odriješite ga i pustite neka ide!”
Što ovo čudo znači nama danas? To znači da se ne trebamo plašiti smrti i da postoji život nakon groba za svakoga tko vjeruje u Isusa. To znači da ćemo ponovno vidjeti svoje voljene kao što su Marija i Marta ponovno vidjele Lazara. To znači da služimo Spasitelju koji ima vlast na smrću i da ćemo jednog dana svi ponovno biti zajedno. A taj dan je drugi dolazak našega Gospodina. On uskoro dolazi da nas uzme u svoje kraljevstvo.
Sve ovo može vrijediti i za vas ako vjerujete u Isusa. To je učinila i Marta. Bit će to najbolja odluka koju ste ikada donijeli.
Koliko vas želi vjerovati u Isusa Krista, Gospodara smrti, i dopustiti Mu da oživi nadu u svoj drugi dolazak u vašem životu?
Baraka G. Muganda