izdvojeno-slider

Isus Krist u službi čovječanstvu

Jedno od pitanja koje čovjek postavlja kad promatra i doživljava patnje i nevolje jest: “Zašto Bog ne učini nešto u vezi s ljudskim nevoljama i stradanjima?”

To pitanje postavljaju uglavnom oni koji ne poznaju Boga i sve što je On učinio za čovjeka. Glavna poruka Biblije ili Svetog pisma, Božje objave, jest upravo ono što Bog čini da bi nestalo bolesti, ratova, nevolja i smrti. Središte te poruke je: “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16) To izbavljenje od grijeha i njegovih posljedica najavljeno je prilikom Kristovog rođenja: “Rodit će Sina, i nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih.” (Matej 1,21)

Bog je dao svojega Sina da spasi čovjeka. Isus Krist je došao na ovaj svijet da neumorno služi potrebama čovjeka. On sâm opisuje svoje poslanje na Zemlji riječima: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19) Jednom drugom prilikom, nalazeći se u domu jednog grešnika, Isus je rekao o svojoj službi: “Da, Sin čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.” (Luka 19,10) Apostol Petar, jedan od Njegovih učenika, izrazio je to riječima da je Isus “… prošao čineći dobro…” (Djela 10,38) To je bilo Kristovo djelo.

Tko je Isus Krist? Zašto je morao doći na ovaj svijet? Zašto je morao umrijeti? Gdje se sada nalazi? Kakvu službu On još uvijek vrši za čovjeka?

U prošlosti, a i danas, ljudi su različito govorili o Kristu i Njegovom djelu. Biblija nam jedina može dati pouzdane odgovore na ova pitanja. U Evanđelju po Mateju čitamo: “Kada dođe Isus u okolicu Cezareje Filipove, upita svoje učenike: ‘Za koga drže ljudi Sina Čovječjega?’ Oni odgovoriše: ‘Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, treći za Jeremiju ili za jednoga od proroka.’ ‘A vi — reče im — za koga me držite?’ ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga!’ odgovori mu Šimun Petar.” (Matej 16,13-16)

Isus je Božji Sin. On sâm kaže da je došao od Oca na svijet i da se opet vraća Ocu. (vidi Ivan 16,27.28) O Njemu čitamo na svakoj stranici Svetog pisma, Staroga i Novoga zavjeta. On je prije svega što postoji, od vječnih vremena. On je sa svojim nebeskim Ocem sudjelovao u stvaranju svijeta i čovjeka. On je jedno sa svojim Ocem, i tko upozna Njega, upoznao je Boga.

Grijeh je uzrok što je Isus morao doći na našu Zemlju stradati i umrijeti smrću na križu. On nije stradao i umro zbog svojega grijeha, jer On je uvijek živio u skladu s Očevom voljom, u skladu s Božjim zakonom. Krist je stradao i umro zbog naših grijeha.

Još u početku, u raju, prvi čovjek je prestupio Božju volju i tako postao grešan. Prestupljeni Božji zakon tražio je smrt prijestupnika. Čovjek je svjesno prestupio Božju volju i trebao je umrijeti vječnom smrću. Ali Bog je u svojoj ljubavi odlučio spasiti čovjeka zamjenom. Kaznu za prestupljeni Božji zakon mogao je platiti netko ravan Bogu. To je mogao učiniti samo Isus Krist, koji je dragovoljno pristao biti čovjekova zamjena. I Bog je dao svojega Sina. U Evanđelju po Ivanu čitamo: “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16)

Da bi ova zamjena bila potpuna, Krist je trebao uzeti na sebe ljudsku narav, trebao se roditi kao dijete na ovom svijetu, trebao je biti čovjek. Biblija kaže: “Sad, budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i sâm postade sudionik u tome da smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla.” (Hebrejima 2,14)

Krist je uzeo na sebe ljudsku narav. Tako se u Njemu sjedinilo božansko i ljudsko. Apostol Ivan to opisuje ovako: “I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14)

Isus se u Evanđeljima naziva vječnom Božjom Riječju, Riječju po kojoj je sve stvoreno. Ta Riječ, Isus Krist, postala je tijelo. Ovu veliku evanđeosku istinu nazivamo tajnom utjelovljenja, a apostol Pavao je naziva tajnom vjere. (vidi 1. Timoteju 3,16) Isus je postao čovjekom da bi nam svojim svetim i savršenim karakterom otkrio Oca, da bi nam ostavio savršeni primjer poslušnosti Očevoj volji i da bi nas svojim stradanjem i smrću otkupio od vječne smrti.

Tako se počeo ostvarivati Božji plan spasenja čovjeka, odnosno ponovnog vraćanja grešnika Bogu. Prije nego je pošao na križ Golgote, “Isus je ‘… prošao čineći dobro i ozdravljujući sve koje đavao bijaše tlačio…’ (Djela 10,38) Bilo je cijelih sela u kojima se ni iz jedne kuće nije čuo uzvik boli, jer je On prošao njima i iscijelio sve bolesnike. Njegovo je djelo bilo dokaz Njegove božanske punomoći. Ljubav, milosrđe i samilost otkrivali su se u svakom činu Njegovog života; Njegovo je srce bilo puno nježne sućuti prema ljudskom rodu. On je uzeo ljudsku narav da bi mogao ispuniti ljudske potrebe.” (Ellen G. White, Put Kristu, str. 7)

Isus je živio bezgrešnim životom, i samo je takav život mogao biti otkup za naše grijehe. Sotona je pokušao navesti Isusa na grijeh, pokušao Ga je obeshrabriti i odvratiti od poslanja koje je došao izvršiti. Ali Isus je slavno pobijedio sve kušnje. On se čvrsto držao Očeve ruke i koračao naprijed svojom mučeničkom stazom, jer je znao da je u Njegovim rukama sudbina čovječanstva.

Isus je pošao na križ mirno, ne koristeći božansku silu. Osjećao je i trpio kao čovjek i tako je postao prava zamjena. “S Kristom se postupalo onako kako mi zaslužujemo, da bi se s nama postupalo kako On zaslužuje. On je bio osuđen zbog naših grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koju smo mi zaslužili, da bismo mogli primiti život koji je u Njemu.” (Ellen G. White, Isusov život, str. 12)

Krist je bio razapet između dva razbojnika. Jedan od njih je umro izgubivši život, a drugi je umro dobivši život. A Krist je umro davši život za nas. Darovanjem života za nas postao je naš Spasitelj.

Krist je napustio Nebo i sišao na Zemlju da izbavi grešno čovječanstvo iz ponora grijeha. U povijesti je bilo mnogo dobrih i velikih zemaljskih učitelja, ali je samo Krist bio i Spasitelj. Njegova smrt značila je pomirenje grešnika s Bogom. Apostol Pavao kaže: “… Bog bijaše onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom…” (2. Korinćanima 5,19) Biblija jasno uči da je Krist umro da bi nam omogućio oprost grijeha. Nema drugoga imena pod Nebom danog ljudima kojim bismo se mogli spasiti — osim Isusa Krista.

Nakon slavnog uskrsnuća, Isus se vratio svojem Ocu. (vidi Marko 16,19) Tamo sjedi s desne strane Bogu i moli za nas. On je postao naš jedini Zastupnik, naš Zagovornik, naš Posrednik. O tome čitamo u Svetom pismu: “Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju…” (1. Timoteju 2,5.6) Ovu posredničku službu za čovječanstvo Krist će vršiti sve do Njegovog ponovnog dolaska na našu Zemlju. Onda će doći kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. Doći će po one koji Ga čekaju. Pisac Poslanice Hebrejima kaže: “Jednako će se i Krist, pošto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju, drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iščekuju da im dadne potpuno spasenje.” (Hebrejima 9,28)

Umjetnici su pokušali slikama prikazati ono što je Krist učinio za nas i naše izbavljenje. Tako je jedan od njih izradio sliku koja je predstavljala Kristovo raspeće. Ispod slike je bilo napisano: “Ovo sam ja učinio za tebe. Što ćeš ti učiniti za mene?”

Jednom je Isus došao na naš svijet. Rodio se kao dijete, živio je tu 33 i pol godine. Umro je na križu da bi nas oslobodio grijeha i vječne smrti. Uskrsnuo je slavno iz groba i uznio se na Nebo gdje posreduje za nas kod Oca. Uskoro će On završiti svoju službu na Nebu i ponovno će doći dati svakome plaću po njegovim djelima.

To je Bog učinio da bi nas spasio nevolja i vječne smrti. To je On učinio da bismo mogli biti stanovnici Nove Zemlje, gdje neće biti ratova, bolesti, patnje i smrti. Krist je stradao i prolio svoju dragocjenu krv da bi platio cijenu otkupljenja za nas. Mi trebamo sada učiniti svoj dio. Dopustimo da nas On vodi u našem životu! Nemojmo optuživati Boga da šuti i da ništa ne čini za nas, jer On već skoro dvije tisuće godina govori s križa: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Ovo je On učinio za nas da bismo mogli ostvariti pravi smisao života. Ovo je On učinio za mene i tebe. Što ćeš ti učiniti za Njega? Neka i tvoj odgovor bude: “Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu Isusu Kristu.”

 

Franjo Vangić Wagenhofer, prof.

Podijeli