“Nakon tri dana nađu ga u hramu gdje sjedi među učiteljima, sluša ih postavlja im pitanja. Svi koji su ga slušali divili su se njegovu umu i odgovorima. Kad ga opaze, veoma se začude te mu majka rekne: ‘Dijete moje, zašto nam to učini! Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili.’ ‘Pa zašto ste me tražili? — odgovori im. — Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga?’” (Luka 2,46-49)
Ovaj događaj je jasan. Židovski dječak ušao je u doba zrelosti kada je napunio dvanaest godina. Tada je postao “sin zakona” (što će se kasnije nazvati bar [sin] micva [zapovijedi]). Nakon bar micve židovski mladić je moralno odgovoran za svoje postupke i dopušteno mu je da sudjeluje u javnom bogoslužju.
Tako zatječemo Isusa kako sa svojim roditeljima putuje u Jeruzalem u vrijeme blagdana. Međutim, izvještaj dobiva neočekivani obrat kada oni bez Njega napuštaju Jeruzalem i kada se moraju vratiti da bi pronašli svojega “izgubljenog” Sina.
Ali Isus se nije izgubio. Naprotiv, na tom kratkom putovanju otkrio je svoj “pravi” dom. Obredi u Hramu koje je prvi put promatrao naveli su Ga da shvati svoje životno poslanje. U knjizi Isusov život piše da je iz dana u dan jasnije uviđao značenje službi u Hramu, pogotovo žrtvovanje pashalnog janjeta. “Svaki čin kao da je bio povezan s Njegovim životom. U Njemu su se budili novi pogledi. Tih i utonuo u misli, izgledao je kao da proučava neki veliki problem. Tajna Njegovog poslanja otkrivala se Spasitelju.” (str. 50)
U međuvremenu, Marija i Josip bili su prestrašeni. Nitko ne voli izgubiti dijete, ali izgubiti obećanog Spasitelja sigurno je bio veliki udarac.
U vezi s pronalaženjem još neodraslog Sina izdvajaju se dvije pojedinosti. Prvo, On je nenametljivo odbacio Josipa kao svojeg oca. Marija je oslovila Josipa s “otac tvoj”. Međutim, Isus je odgovorio da je On sve vrijeme bio u “kući Oca svoga” pokazujući da je shvatio činjenicu da je na jedinstveni način Božji Sin. Druga pojedinost koju treba zapaziti jest začuđenost istaknutih narodnih učitelja kada im je ovaj mladić postavio pronicava pitanja o značenju sustava koji je uspostavljen u Hramu i iznio duboke odgovore u zajedničkom razgovoru.
Nadahnuće uključuje ovih nekoliko redaka u izvještaj o Kristovom životu jer se u njima javlja glavna prekretnica: Isus sada potpunije zna tko je, kao i narav svojega životnog poslanja kao Božjeg žrtvenog Janjeta. Ipak, to prepoznavanje nije Ga učinilo oholim ili taštim prema Mariji i Josipu. Vratio se s njima i “bijaše im poslušan” (Luka 2,51).
Preporučujemo:
