“Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog.” (Matej 18,10)
Kad se veo koji skriva Kristovu slavu povuče u stranu, Spasitelj se pokazuje na svojem uzvišenom i svetom mjestu gdje ne prebiva u samoći, bezbrižan i ravnodušan prema našim potrebama, već okružen tisućama i tisućama svetih anđela od kojih svaki ima zadatak koji treba obaviti na blagoslov čovječanstvu.
Spasitelj je povezan sa svakim dijelom svojeg prostranog kraljevstva. On se naginje s prijestolja da bi čuo jauke svoje djece. Njegovo srce prožeto ljubavlju ispunjeno je tugom i suosjećanjem prema njima. Ipak, najviše Ga žalosti, naloženo mi je da kažem, kad se nanosi bol onima koje je On zadužio da obave određeni posao, kad netko tko ne poznaje Božju volju nameće svoje metode da bi zdravo prosuđivanje zamaglio mnogim riječima. Mogu biti potrebni mjeseci i godine da bi se ispravilo zlo učinjeno za nekoliko minuta provedenih u izgovaranju nepromišljenih riječi.
O, ne smijemo žalostiti Spasitelja nedostatkom uzajamne ljubavi. … Isusu su jednom prilikom prišli učenici s pitanjem: “‘Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?’ Nato Isus pozva k sebi malo dijete, postavi ga pred njih te reče: ‘Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.’” (Matej 18,1-3) …
Mi sudjelujemo u velikom i svečanom djelu i trebali bismo blisko slijediti Spasitelja. On će nas voditi prema sve višim i višim područjima istine. “Vidjet ćete i više od ovoga,” kaže On, “samo budite marljivi učenici.” On daje na uvid knjige u kojima je zapisano ime svih sljedbenika i oni zaprepašteno gledaju zapise o djelima koja sramote Boga, kao i o djelima koja On pohvaljuje. Svakidašnji izvještaji otkrivaju djelovanje Providnosti — Gospodnje napore da čovjeka sačuva krotkim i poniznim, nježnog srca i sažaljivim.
Krist čuje svaku izgovorenu riječ kojom se Njegova djeca omalovažavaju. On zna kada ih se sprečava u poslu zato što ljudi koji se miješaju, umjesto da se bave vlastitim poslom, izražavaju veliku brigu u vezi s poslom nekoga drugog. … Kad bi se oči onoga tko se bavi zlim nagađanjima mogle otvoriti, vidio bi kako Spasitelj prilazi onome koga on optužuje nadvijajući se nad njim dok sav zbunjen kleči pokraj kreveta, plačući i moleći Gospodina za snagu, za mudrost, za Njegovu silu koja održava. (Manuscript 94, 23. rujna 1904. — “Grijeh zlih jezika”)