“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16)
Kada imamo obećanje koje je toliko bogato i toliko potpuno poput onog koje nam je dano u Evanđelju po Ivanu 3,14.19 … postavljam pitanje: “Kakav izgovor ima bilo tko od nas za nevjerovanje? Koje je vaše opravdanje kad kažete: ‘Mislim da Gospodin ne čuje moju molitvu, volio bih da mogu vjerovati kao kršćanin, ili: ‘Volio bih imati neki dokaz da sam Božje dijete”? Osjećaji su vrlo promjenjivi, ali imamo dragocjena obećanja koja se tiču vječnog života.
Što je dokaz? Je li to uzlet osjećaja? Ili se radi o osjećaju srca koji vam daje dokaz da ste Božje dijete? Međutim, tu je plemenito obećanje o vječnom životu prema kojem se živom vjerom možemo pouzdati u nadu koja je iznesena u Evanđelju.
Možemo se obratiti Isusu Kristu koji je naš Zagovornik u nebeskim dvorovima. Potreban nam je prijatelj na sudu. Griješili smo i griješimo, nepokorni smo i prijestupnici, pa je za nas iznimno važno da na sudu imamo Prijatelja koji će iznijeti naš slučaj Ocu. On kaže: “A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.” (Ivan 12,32) Dakle, hoće li svi biti privučeni? Krist privlači, ali je pitanje hoće li svi na to odgovoriti. Hoće li doći? Taj poziv u Otkrivenju glasi: “Duh i zaručnica vele: ‘Dođi!’ Tko čuje, neka rekne: ‘Dođi!’ Tko je žedan, neka dođe; tko želi neka badava uzme vode života!” (Otkrivenje 22,17)
Ne treba samo sluga reći: “Dođi”, već i koji čuje neka govori: “Dođi.” Zatim vi morate shvatiti smisao i svrhu i kada čujete poruku, početi je prenositi i govoriti: “Dođi.” Za vas je to dolaženje sve. I kada shvatite da možete doći, ta je prednost toliko velika, toliko nezaslužena da osjećate želju da svatko stekne istu prednost kao i vi, što nas čini Božjim pomagačima. To je naš posao.
Bog kaže: “Dođi”, Duh kaže: “Dođi”, Zaručnica kaže: “Dođi”, i svaki koji čuje kaže: “Dođi.” O, kad bi bilo više onih koji žive dosljednim, pobožnim životom i govore: “Dođi.” … Ne samo riječju, nego i ponašanjem trebate biti živi primjer da je Nebo vrijedno žrtve, a kršćanstvo truda. (Manuscript 10, 2. kolovoza 1891.)