„Ljudi se oduševili njegovom naukom, jer mu riječ bijaše puna moći.“ (Luka 4,32)
Isusovo poslanje bilo je popraćeno uvjerljivim čudima. Njegov je nauk oduševljavao narod. Nije to bio svadljivi i mnogima nerazumljivi rječnik književnika, pun misticizma, opterećen apsurdnim oblicima i besmislenim pretjerivanjima, već sustav istine koji je zadovoljavao potrebe srca. Njegov je nauk bio jednostavan, jasan i razumljiv. Praktične istine koje je izgovarao imale su osvjedočavajuću snagu i privlačile pozornost puka. Mnoštvo se zadržavalo u Njegovoj blizini diveći se Njegovoj mudrosti. Njegovo ponašanje bilo je u skladu s velikim istinama koje je objavljivao. Nije bilo znakova oklijevanja niti sjenke sumnje ili nesigurnosti da bi moglo biti drugačije nego što On govori. Govorio je o zemaljskome i nebeskome, o ljudskome i božanskome s izričitim autoritetom i ljudi su se „oduševili njegovom naukom, jer mu riječ bijaše puna moći“.
On je objavio sebe kao Mesiju, ali Ga narod nije primio iako je vidio Njegova prekrasna djela i divio se Njegovoj mudrosti. On nije zadovoljio očekivanja koja su se postavljala Mesiji. Ljudi su tražili zemaljsko veličanstvo i slavu prilikom dolaska svojeg Osloboditelja; sanjali su da će pod vlašću „Lava iz plemena Judina“ izraelski narod biti uzdignut i vladati svim narodima na svijetu. S takvim zamislima nisu bili spremni prihvatiti skromnog Učitelja iz Galileje, iako je došao upravo onako kao što su proroci pretkazali. On nije bio prepoznat kao „Istina“, kao „Svjetlo svijetu“ iako je govorio kao što nitko nije govorio, jer je Njegova pojava bila skromna i nenapadna. Došao je bez pratnje svjetovnih parada i slave. Međutim, sama Njegova prisutnost odisala je veličanstvenošću koja je govorila o Njegovom božanskom karakteru. Njegovi potezi, iako ljubazni i nježni, ukazivali su na autoritet koji je izazivao poštovanje i strahopoštovanje. On je zapovjedio i bolest je napuštala patnika. Mrtvi su čuli Njegov glas i oživljavali, žalosni su se radovali, a umorni i natovareni nalazili odmor u Njegovoj ljubavi punoj sućuti. …
Hromi, slijepi, uzeti, gubavi i oni koji su bili mučeni raznovrsnim bolestima dolazili su k Njemu i On ih je sve izliječio. … Nebo je popratilo Njegove zahtjeve silnim manifestacijama. (Review and Herald, 6. srpnja 1911.)