““A on mi je odgovorio: ‘Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.’ Prema tome, vrlo ću se rado — radije nego da tražim oslobođenje — hvaliti svojim slabostima da se u meni nastani snaga Kristova.”“ (2. Korinćanima 12,9)
Naš dragocjeni Spasitelj pozvao nas je da Mu se pridružimo da bi ujedinio našu slabost sa svojom snagom, naše neznanje sa svojom mudrošću, našu nedostojnost sa svojim zaslugama. (4T 16)
Nitko ne može očekivati da će mu stroga točnost u vršenju Zakona osigurati ulazak u nebesko kraljevstvo.
Mi moramo doživjeti novorođenje i primiti novi um djelovanjem Božjeg Duha, jer On čisti život i oplemenjuje karakter. Takva veza s Bogom osposobljava čovjeka za slavno nebesko kraljevstvo. Nijedan ljudski izum ne može nikada donijeti lijek grešnoj ljudskoj duši. (ST, 11. siječnja 1877.)
Mora postojati sila koja djeluje iznutra, sasvim novi život odozgo da bi se čovjek mogao promijeniti od grijeha do svetosti. Ta sila je Krist. Samo Njegova milost može pokrenuti zamrle sposobnosti duše i privući ih Bogu, svetosti. … Zamisao da je dovoljno razvijati samo dobro koje već postoji u čovjeku, sudbonosna je obmana. ““Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati.”“ (1. Korinćanima 2,14) … O Kristu je zapisano: ““U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima”“; ““jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.”“ (Ivan 1,4; Djela 4,12) …
Apostol Pavao … je čeznuo za čistoćom i pravednošću, koju sam po sebi nije bio sposoban postići, i zato je povikao: ““Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela!”“ (Rimljanima 7,24) Isti takav krik uzdizao se iz opterećenih srca u svim zemljama i u svim vjekovima. Za sve njih postoji samo jedan odgovor: ““Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!”“ (Ivan 1,29) (SC 18,19)