“Isus opazi da bi htjeli pitati te im reče: ‘Vi se među sobom pitate što sam htio reći: Još malo pa me nećete vidjeti; i opet malo pa ćete me vidjeti. Zaista, zaista, kažem vam, vi ćete plakati i jadikovati, a svijet će se radovati. Vi ćete se žalostiti, ali će vaša žalost postati radošću. … Evo dolazi čas, i već je došao, kad ćete biti raspršeni svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. Ali ja nisam sam, jer je Otac sa mnom. — Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!’” (Ivan 16,19-33)
Njegov je čas došao. Isus sada ima vremena za samo nekoliko kratkih riječi utjehe i nade. On će nakon uputa danih u okviru oproštajnog govora koji je započeo u 13. poglavlju učiniti korak dalje i uputiti čuvenu molitvu za učenike i za Crkvu u 17. poglavlju. I konačno dolazi šetnja s učenicima kroz Kedronsku dolinu i uz strminu do Getsemanija, i Njegov susret s rimskim vojnicima.
Došao je trenutak za konačni oproštaj. “Još malo pa me nećete vidjeti”, kaže Isus svojim učenicima. Zatim dodaje da će Ga “opet”, nakon “malo” vremena vidjeti (Ivan 16,16). Kao što možemo očekivati, ova ih je izjava zaprepastila, zajedno s onom o Njegovom odlasku Ocu (redak 17). Ovdje trebamo zapaziti da će Njegovo uskrsnuće pretvoriti njihovu žalost u radost (redak 20). Ta će radost toliko ispuniti njihovo srce i um da njihov život više nikada neće biti isti.
Ali oni to još uvijek ne mogu shvatiti. Sve što Isus može učiniti u tom trenutku jest da im daruje obećanja u vezi s budućnošću. U međuvremenu moraju živjeti vjerom.
Ipak, vjera je krhka, čak i među onima koji najbolje poznaju Isusa. Zato će se njihovo pouzdanje ubrzo poljuljati kada bude uhvaćen, a oni pobjegnu s mjesta događaja i napuste svojega Gospodina. Ali On ih poznaje. Ne odustajući od njih, On će ih ponovno okupiti i poslati u sve zemaljske krajeve da čine velika djela u Njegovo ime. Mogu se radovati jer vjeruju u Onoga koji je pobijedio svijet i koji će podijeliti svoju pobjedu s njima.
Ovi događaji imaju određenu pouku i za mene. Moja vjera je također krhka. I ja katkad bježim od Krista kada prilike postanu previše teške. Ali On me ne napušta čak ni kada ja napustim Njega. Stoga se mogu radovati što imam Gospodina koji me razumije i brine se za mene kao pojedinca, čak i kada Ga iznevjerim.
Preporučujemo:
