Mreža

Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,47-50.

122 “Nadalje: kraljevstvo je nebesko slično velikoj mreži koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, ribari je izvuku na obalu te sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a rđave izbace. Tako će biti i na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijelit će zle od pravednika te će ih baciti u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.”
Bacanje mreže je propovijedanje Evanđelja. Tako se i dobri i zli prikupljaju u Crkvu. Kad navješćivanje Evanđelja bude dovršeno, sud će obaviti djelo razdvajanja. Krist je znao da će prisutnost lažne braće u Crkvi učiniti da se ružno govori o putu istine. Svijet će ogovarati Evanđelje zbog nedosljednog života onih koji ga ispovijedaju. Čak i kršćani mogu posrnuti kad vide da se mnogi koji nose Kristovo ime ne pokoravaju sili Svetoga Duha. Budući da se ti grešnici 123 nalaze u Crkvi, ljudi su u opasnosti da pomisle da Bog opravdava njihove grijehe. Upravo zato Krist podiže veo s budućnosti i poziva sve da shvate da karakter, a ne položaj, odlučuje o čovjekovoj sudbini.
I usporedba o ljulju i ova o mreži jasno govore da nikada neće doći vrijeme da se svi bezakonici obrate Bogu. Pšenica i ljulj trebaju rasti zajedno do žetve. I dobre i loše ribe zajedno se izvlače na obalu i ostaju zajedno sve do konačnog razdvajanja.
Obje usporedbe također pokazuju da nakon suda neće biti novog vremena milosti. Kad se propovijedanje Evanđelja dovrši, smjesta će doći do razdvajanja dobrih i zlih, i sudbina obje skupine bit će time zauvijek odlučena.
Bog ne želi ničije uništenje. “Života mi moga — riječ je Jahve Gospoda — nije meni do smrti bezbožnikove, nego da
se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!” (Ezekiel 33,11) Tijekom cijelog vremena milosti Božji Duh je pozivao ljude da prihvate dar života. Samo oni koji odbiju Njegove pozive bit će ostavljeni da propadnu. Bog je objavio da grijeh mora biti uništen kao zlo opasno za cijeli svemir. Oni koji prionu uz grijeh bit će uništeni prilikom njegovog uništenja.

Novo i staro

Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,51.52.

124 Poučavajući narod, Isus je i svoje učenike pripremao za njihovo buduće djelo. U svim Njegovim poukama krili su se i savjeti namijenjeni njima. Posto je ispričao usporedbu o mreži, upitao ih je: “Jeste li ovo sve razumjeli?” “Da”, odgovorili su. Zatim im je u drugoj usporedbi objasnio kakvu odgovornost imaju prema istini koju su primili. Rekao im je: “Zato je svaki književnik koji je postao učenikom kraljevstva nebeskoga nalik na domaćina koji iz svoje riznice vadi novo i staro.”
Blago koje je stekao, domaćin nije zadržao za sebe. Iznio ga je da bi ga predao drugima. Blago se ulaganjem povećava. Domaćin je imao na raspolaganju nove i stare dragocjenosti. U skladu s tim, i Krist kaže da se istina koju je povjerio svojim učenicima mora objaviti svijetu. Kad se znanje istine bude sirilo, ono će se povećavati.
125 Svi koji evanđeosku poruku prime u srce, žele je objaviti drugima. Kristova ljubav, rođena na Nebu, mora se pokazati. Oni koji su se odjenuli u Krista, prenosit će to svoje iskustvo prateći korak po korak putove kojima ih je vodio Sveti Duh — svoju glad i žeđ da upoznaju Boga i Isusa Krista, kojega je On poslao, rezultate svojih istraživanja Pisma, svoje molitve, svoju duševnu borbu i riječi koje im je Krist uputio: “Oprošteni su ti grijesi!” Ne bi bilo prirodno da itko krije takva iskustva, pa to ne čine ni oni kojima je srce ispunjeno Kristovom ljubavlju. Njihova želja da i drugi steknu te iste blagoslove u skladu je s veličinom istine koju im je Gospodin povjerio. I dok budu objavljivali bogate riznice blaga Božje milosti, dobivat će sve više i više Kristove milosti.
Dobit će i srce maloga djeteta s njegovom jednostavnošću i neograničenom poslušnošću. Njihove duše čeznut će za sve- tošću i otkrivat će im se sve više i više blaga istine i milosti da bi ga prenijeli svijetu.
Velika riznica istine je Božja riječ — pisana Riječ, knjiga prirode i knjiga iskustava o Božjem postupanju prema ljudskom životu. To su riznice iz kojih trebaju crpsti Kristovi suradnici. U svojoj potrazi za istinom trebaju se osloniti na Boga, a ne na ljudske izvore, ne na velike ljude čija je mudrost ludost pred Bogom. Preko kanala koje će sam izabrati, Bog će znanje o sebi prenijeti svakomu tko Ga traži.
Kad bi Kristovi sljedbenici vjerovali Njegovoj riječi i provodili je u život, ne bi bilo znanja u svijetu prirode koje oni ne bi mogli shvatiti i ocijeniti. I to je jedini način da se istina prenese drugima. Prirodne znanosti su riznica iz koje svaki učenik u Kristovoj školi treba crpsti znanje. Dok bu- 126 demo razmišljali o ljepotama prirode, dok budemo proučavali pouke koje nam ona pruža preko obrađivanja zemlje, rasta drveća, preko svih čuda na zemlji, u moru i zraku, mi ćemo istinu shvatiti na potpuno novi način. I tajne povezane s Božjim postupanjem prema ljudima, dubina Njegove mudrosti i sudova koji se vide u životu čovjeka — sve će se to pokazati kao riznica bogato napunjena blagom.
Međutim, znanje o Bogu upravo je u pisanoj Riječi najjasnije objavljeno grešnom čovjeku. To je riznica nedokučivoga Kristovog bogatstva.
Božja riječ obuhvaća knjige Staroga kao i Novog zavjeta. Jedno nije potpuno bez drugoga. Krist je objavio da su istine Starog zavjeta isto tako dragocjene kao i istine Novog. Krist je bio isto toliko Otkupitelj čovjeka u početku povijesti svijeta kao što je sada. Prije nego što je svoju božansku narav odjenuo u čovjekovu i došao na ovaj svijet, evanđeoska poruka je bila objavljena Adamu, Setu, Henoku, Metušala- hu i Noi. Ovu su vijest objavljivali Abraham u Kanaanu i Lot u Sodomi, a vjerni glasnici iz naraštaja u naraštaj najavljivali su dolazak Obećanoga. Obrede hebrejskoga vjerskog sustava ustanovio je sam Krist. On je bio temelj njihovog sustava prinošenja žrtava, veliko ispunjenje svih njihovih vjerskih obreda. Krv, prolijevana kad su bile prinošene žrtve, ukazivala je na Žrtvu Božjeg Janjeta. Sve simboličke žrtve ispunile su se u Njemu.
Krist, kao sto se pokazao patrijarsima, kao sto je simbolički prikazivan u obredima prinošenja žrtava, opisan u zakonu i objavljen u proročkim spisima, predstavlja bogatstvo Starog zavjeta. Krist u svojem životu, svojoj smrti i u svojem uskrsnuću, Krist kakvim Ga je očitovao Sveti Duh predstavlja blago Novog zavjeta. Naš Spasitelj, odsjaj slave svojeg Oca, istodobno je i Staro i Novo.
127 Apostolima je bilo rečeno da trebaju izići kao svjedoci Kristovog života, smrti i posredovanja, kao što su to najavili proroci. Tema njihovog svjedočenja morao je biti Krist u svojem poniženju, u svojoj neporočnosti i svetosti, u svojoj nenadmašnoj ljubavi. Da bi objavili Evanđelje kao potpunu vijest, morali su predstaviti Spasitelja ne samo onakvim kakvim se pokazao u svojem životu i nauku, već i kako su Ga navijestili proroci u Starom zavjetu i kako je simbolički bio prikazan obrednim žrtvenim službama.
Krist je u svojem nauku objavio stare istine kojih je sam bio začetnik, istine koje je izrekao preko patrijarha i proroka, ali sada u potpuno novom svjetlu. Koliko se time promijenilo njihovo značenje! Njegova su objašnjenja donijela obilje svjetla i duhovnosti. Osim toga, obećao je da će Sveti Duh prosvijetliti Njegove učenike, da će im Božja riječ neprestano otkrivati svoje tajne i da će i oni biti sposobni otkrivati u njezinim istinama nove ljepote.
Još od vremena kad je u Edenu bilo izrečeno prvo obećanje o otkupljenju, Kristov život, karakter i posredničko djelo zaokupljali su ljudski um. A ipak, svaki vjesnik preko kojega je djelovao Sveti Duh, predstavljao je ove teme u novom i svježem svjetlu. Istine otkupljenja mogu se neprestano razvijati i proširivati. Iako stare, one su uvijek nove neprestano otkrivajući veću slavu i moćniju silu svakomu tko teži za istinom.
U svakom vremenu istina je doživljavala novi razvitak, pojavljivala se u obliku poruke koju je Bog upućivao narodu toga naraštaja. Sve stare istine prijeko su potrebne; nova istina nije nezavisna od stare, već je njezino objašnjenje. Jedino kad razumijemo stare istine, moći ćemo shvatiti nove. Kad je Krist poželio svojim učenicima objaviti istinu o svojem uskrsnuću, počeo je “od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im sto se na njega odnosilo u svim Pismi- 128 ma ” (Luka 24,27). Upravo svjetlo koje obasjava novo tumačenje istine uzdiže staru. Onaj koji odbacuje ili zanemaruje novu, ne prihvaća ni staru. Ona je za njega izgubila svoju životnu snagu i postala samo beživotna forma.
Ima onih koji tvrde da vjeruju i propovijedaju istine Starog zavjeta, istodobno odbacujući istine Novoga. Ali odbijajući prihvatiti Kristov nauk, pokazuju da ne vjeruju onome sto su govorili patrijarsi i proroci. Sam Krist je rekao: “Jer, kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni. On je, naime, o meni pisao.” (Ivan 5,46) Zato nema stvarne snage u njihovom objavljivanju čak i samog Starog zavjeta.
Mnogi koji tvrde da vjeruju u Evanđelje i koji ga propovijedaju čine sličnu pogrešku. Oni odbacuju starozavjetne spise o kojima je Krist rekao: “Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me.” (Ivan 5,39) Odbacujući Stari, zapravo odbacuju Novi, jer su oba dijelovi nerazdvojive cjeline. Nitko ne može pravilno prikazati Božji zakon bez Evanđelja, ili Evanđelje bez Zakona. Zakon je utjelovljeno Evanđelje, a Evanđelje je objašnjenje Zakona. Zakon je korijen, a Evanđelje je mirisni cvijet i plod koji on zatim donosi.
Stari zavjet rasvjetljava Novi, a Novi objašnjava Stari. Svaki od njih je objava Božje slave u Isusu Kristu. Oba objavljuju istine koje će ozbiljnom tražiocu neprestano otkrivati nove dubine značenja.
Istina u Kristu i preko Krista je nemjerljiva. Istraživač Pisma, gledajući u njegove dubine, kao da gleda u izvor koji se stalno produbljuje i širi. U ovom životu mi nećemo stići sagledati tajnu Božje ljubavi koja se pokazala kada je dao svojeg Sina za otkupljenje naših grijeha. Djelo našeg Otkupitelja na Zemlji jest i uvijek će biti tema koja će do kraj- 129 njih granica naprezati snagu naše sposobnosti zamišljanja. Čovjek može napregnuti sve svoje umne snage u nastojanju da shvati tu tajnu, ali će njegov um ostati bez snage i brzo će se umoriti. I najmarljiviji istraživač vidjet će pred sobom samo beskrajno more bez obala.
Istina kakva je u Isusu može se iskusiti, ali nikada objasniti. Njezina visina, dubina i širina nadmašuje naše znanje. Mi možemo napregnuti svoju maštu do krajnjih granica, pa i tada ćemo tek nejasno sagledati obrise ljubavi koja je neobjašnjiva, visoka kao Nebo, ali koja se spustila na Zemlju da pečat Božjega lika stavi na cijelo čovječanstvo.
Ipak, nama je moguće da o Božjem milosrđu naučimo koliko god možemo shvatiti. To može otkriti samo ponizna, skrušena duša. Mi ćemo moći shvatiti Božje milosrđe samo onoliko koliko cijenimo žrtvu koju je prinio za nas. Kada Božju riječ budemo istraživali ponizna srca, uzvišen predmet otkupljenja otvorit će se pred nama. Ona će postajati sve sjajnija dok je budemo gledali, i dok se budemo trudili da je shvatimo, njezina visina i dubina stalno će se povećavati.
Naš se život treba povezati s Kristovim životom; moramo stalno crpsti od Njega, hraniti se Njime, živim Kruhom koji je sišao s Neba i napajati se sa svježeg, nepresušivog izvora Njegovog bogatstva. Ako Gospodina imamo stalno pred sobom, ako dopuštamo svojem srcu da Mu se obraća s hvalom i zahvaljivanjem, naš vjerski život stalno će se osvježavati. Naše molitve će dobiti oblik razgovora s Bogom kao što se razgovara s prijateljem. On će nam sam objavljivati svoje tajne. Vrlo često ćemo imati radosnu svijest o Isusovoj prisutnosti. Često će naše srce gorjeti u nama kad se On bude približavao da razgovara s nama kao što je to či- 130 nio s Henokom. Kad se to ostvari u iskustvu kršćanina, u njegovom će se životu zapaziti jednostavnost, skromnost, krotkost i poniznost srca, osobine koje će svima s kojima dolazi u dodir pokazati da je bio s Isusom i da je naučio od Njega.
U onima koji imaju Kristovu vjeru, ona će se otkrivati kao okrepljujuće, prožimajuće načelo, kao živa, djelatna duhovna energija. Pokazat će svježinu, snagu i radost stalne mladosti. Srce koje prima Božju riječ nije močvara koja se isparava, nije napukli zdenac koji gubi svoje blago. Ono je slično planinskom potoku koji izvire iz nepresušivog izvora čija hladna, šumeća voda skače sa stijene na stijenu osvježavajući umorne, žedne i teško opterećene.
Ovo iskustvo svakom učitelju istine daje upravo onu osobinu koja ga čini Kristovim predstavnikom. Duh Kristovog nauka ulit će snagu i neposrednost njegovim izjavama i njegovim molitvama. Njegovo svjedočenje za Krista neće biti ograničeno i beživotno. Propovjednik neće stalno iznova propovijedati isti niz propovijedi. Njegov um bit će otvoren za stalno prosvjetljenje Svetim Duhom.
Krist je rekao: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni… Kao sto je mene poslao živi Otac, i kao sto ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene… Duh je onaj koji oživljava… Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život.” (Ivan 6,54-63)- 131
Kad budemo jeli Kristovo tijelo i pili Njegovu krv, u na- sem će se propovijedanju pojaviti element vječnog života. Neće to vise biti zaliha ustajalih, često ponavljanih misli. Nestat će beživotnog, dosadnog propovijedanja. Iznosit će se stare istine, ali će one biti sagledane u novom svjetlu. Istina će se shvatiti na novi način, s jasnoćom i snagom koju će svi zapaziti. Oni koji imaju prednost slušati takvo propovijedanje osjetit će, ukoliko se pokore utjecaju Svetoga Duha, oživljavajuću silu novoga života. Oganj Božje ljubavi razgor- jet će se u njima. Bit će oživljene njihove sposobnosti opažanja tako da će raspoznati ljepotu i veličanstvenost istine.
Vjerni domaćin pokazuje što treba postati svaki učitelj djece i mladih. Ako on Božju riječ prihvati kao svoje blago, stalno će objavljivati novu ljepotu i novu istinu. Kad se kao učitelj bude oslanjao na Boga u molitvi, obuzet će ga Kristov Duh i Bog će preko njega svojim Svetih Duhom utjecati na um drugih. Sveti Duh ispunit će njegov um i njegovo srce blaženom nadom, hrabrošću i biblijskim slikovitim na- 132 činom izražavanja i on će sve to prenositi mladima koje poučava.
Izvori nebeskog mira i radosti, otpečaćeni u srcu učitelja riječima Nadahnuća, pretvorit će se u moćnu rijeku utjecaja na blagoslov svima koji su s njime povezani. Biblija više neće biti učenicima zamorna knjiga. Nastojanjem mudrog učitelja Riječ će postajati sve poželjnija. Ona će biti kao kruh života, nikada neće zastarijevati. Njezina svježina i ljepota privlačit će i zadobivati djecu i mlade. Bit će kao Sunce koje obasjava zemlju, neprestano darivajući sjaj i toplinu i nikada se ne iscrpljujući.
Duh božanskog, svetog prosvjećivanja nalazi se u Njegovoj riječi. Svjetlo, novo i dragocjeno svjetlo blista sa svake njezine stranice. Istina je u njoj objavljena, a riječi i rečenice su blistave i odgovaraju prilici; to je glas Božji koji se obraća dusi.
Sveti Duh se s užitkom obraća mladima i otkriva im riznice i ljepote Božje riječi. Tako obećanja koja je izgovorio veliki Učitelj zanose osjećaje i oživljavaju dušu duhovnom silom koja potječe od Boga. Plodonosni um mladih sve se više upoznaje s duhovnim vrijednostima koje se podižu protiv kušnji kao prepreka.
Riječi istine postajat će nam sve važnije, dobivat će širinu i punoću značenja o kojoj prije nismo ni sanjali. Ljepota i bogatstvo Riječi imat će preobražavajući utjecaj na um i karakter. Svjetlo nebeske ljubavi obasjat će srce snagom nadahnuća.
Što više budemo proučavali Bibliju, to ćemo je više cijeniti. Na koju se god stranu okrenuli proučavajući njezine stranice, nalazit ćemo dokaze Božje beskrajne mudrosti i ljubavi.
133 Smisao židovskog vjerskog sustava još nije potpuno shvaćen. Njegovim obredima i simbolima prikazane su beskrajne i sadržajne istine. Evanđelje je ključ koji otvara njegove tajne. Poznavanje plana otkupljenja pomaže nam da razumijemo njegove istine. Nama je ukazana prednost da razumijemo te prekrasne teme, ali se njome ne služimo dovoljno. Mi moramo shvatiti dubine božanskih istina. I anđeli žele zaviriti u istine otkrivene onima koji skrušena srca pretražuju Božju riječ i mole se da steknu još veću dužinu, širinu, dubinu i visinu znanja koje im samo On može dati.
Kako se približavamo kraju povijesti ovoga svijeta, proročanstva koja se odnose na posljednje dane zahtijevaju našu posebnu pozornost. Posljednja knjiga Novog zavjeta prepuna je istina koje moramo razumjeti. Sotona je tako zaslijepio um mnogih da spremno prihvaćaju svaki izgovor da ne proučavaju Otkrivenje. Međutim, Krist preko svojeg sluge Ivana objavljuje što će se zbivati u posljednje dane i kaže: “Blago čitaču i slušačima riječi ovoga proročanstva ako vrše što je u njemu napisano.” (Otkrivenje 1,3)
Sam Krist kaže: “A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) Zašto smo tako spori da shvatimo vrijednost ove spoznaje? Zašto ove slavne istine ne plamte u našim srcima, zašto ne izviru s naših usana, zašto ne prožimaju cijelo naše biće?
Dajući nam svoju Riječ, Bog nam je dao sve istine koje su nam potrebne za spasenje. Tisuće su već zahvaćale s ovih izvora života, a ipak se razina njihovih voda nije smanjila. Tisuće su stavile Gospodina pred sebe i gledajući Ga promijenile se, poprimajući Njegov lik. Njihov duh gori u nji- 134 ma dok govore o Njegovom karakteru, dok objavljuju ono što je Krist postao njima i što su oni postali Kristu. Ali ti istraživači nisu iscrpli ove velike i svete teme. Još se mnoge tisuće mogu uključiti u istraživanje tajni spasenja. Kada se budemo bavili Kristovim životom i karakterom Njegovog poslanja, zrake svjetla zasjat će sve jasnije pri svakom pokušaju da otkrijemo istinu. Svako novo istraživanje otkrivat će nešto novo i mnogo zanimljivije od onoga što nam je dotad bilo poznato. Ova tema je neiscrpna. Proučavanje Kristovog utjelovljenja, Njegove žrtve pomirnice i posredničke službe zaokupljat će umove marljivih istraživača sve dok bude vremena; i gledajući prema Nebu i njegovim bezbrojnim godinama, oni će uzviknuti: “Velika je tajna pobožnosti!”
U vječnosti ćemo naučiti ono što je već ovdje moglo prosvijetliti naše razumijevanje. Teme povezane s otkupljenjem zaokupljat će srca, um i jezik otkupljenih tijekom vječnih vremena. Oni će shvatiti istine koje je Krist želio objaviti svojim učenicima, a koje oni nisu mogli shvatiti jer nisu imali dovoljno vjere. Sve više i više, neprestano će se otvarati novi pogledi na Kristovo savršenstvo i slavu. Tijekom beskrajnih vjekova vječnosti vjerni Domaćin iznosit će iz svojih riznica novo i staro.