Vjerujte Njegovim prorocima EGW

Isusove usporedbe: Poglavlje 13

Tražiti da bismo dali

Ovo se poglavlje temelji na Luki 11,1-13.

139 Krist je neprestano primao od Oca da bi mogao davati nama. Sam je rekao: “Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla.” (Ivan 14,24) “Po primjeru Sina Čovječjega, koji nije došao da mu služe, nego da on služi.” (Matej 20,28) On je živio, mislio i upućivao molitve ne za sebe, već za druge. Svakoga jutra, iz dana u dan, nakon sati provedenih s Bogom, On je polazio da donese nebesko svjetlo ljudima. Svakog dana iznova je primao krštenje Svetim Duhom. U ranim satima svakoga novog dana Gospodin Ga je budio iz sna, pomazivao milosrđem Njegovu dušu i Njegove usne da može dijeliti drugima. I iz nebeskih dvorova bile su Mu davane nove riječi, riječi koje će u pravo vrijeme izgovarati umornima i potlačenima. Sam je o tome rekao: “Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici.” (Izaija 50,4)
140 Kristovi učenici bili su zadivljeni Njegovim molitvama i Njegovim običajem da održava zajedništvo s Bogom. Jednoga dana, pošto su kratko vrijeme bili udaljeni od svojega Gospodina, našli su Ga zadubljenog u molitvu. Naizgled nesvjestan njihove prisutnosti, On se nastavio glasno moliti. Srca učenika bila su duboko ganuta. Kad je završio molitvu, oni su uskliknuli: “Gospodine, nauči nas moliti!”
Odgovarajući, Isus je ponovio molitvu Očenaš kao što ju je izgovorio u propovijedi na Gori. A onda je slikovito iznio pouku koju je učenicima želio objaviti.
Rekao je: “Tko bi od vas imao prijatelja te mu otišao u ponoći i rekao mu: ‘Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi je došao prijatelj s puta, a nemam što staviti pred njega!’ i onaj iznutra odgovorio: ‘Ne dosađuj mi, vrata su već zatvorena, a mala djeca sa mnom u postelji, ne mogu ustati da ti dadnem’ — kažem vam, ako i ne bi ustao da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustao bi sigurno zbog njegova dosađivanja i dao bi mu sve što treba.”
Ovdje Isus opisuje molitelja koji traži da bi dao drugome. Morao je dobiti kruha jer inače ne bi mogao zadovoljiti potrebe umornog, zakašnjelog putnika. Iako susjedu nije bilo drago ovo uznemiravanje, nije se mogao oduprijeti molbi; prijatelju se moralo pomoći, i tako je na kraju njegovo moljakanje bilo nagrađeno, njegove potrebe zadovoljene.
I učenici su na sličan način trebali tražiti blagoslove od Boga. Kad je nahranio mnoštvo i izgovorio propovijed o kruhu s Neba, Isus je učenicima pokazao što trebaju raditi kao Njegovi predstavnici. Trebali su ljudima dijeliti kruh života. Onaj koji im je odredio posao, znao je kako će često njihova vjera biti stavljena na kušnju. Znao je da će se često naći u neugodnom položaju, svjesni da kao ljudi nisu sposobni riješiti problem. Duše, gladne kruha života, dolazit će k njima, a 141 oni će se osjećati lišeni svega i bespomoćni. Zato i sami moraju primati duhovnu hranu, jer inače neće imati što davati drugima, a nijednu dušu ne smiju otpustiti nenahranjenu. Krist ih zato upućuje na izvor na kojem mogu zadovoljiti svoju potrebu. Čovjek čiji je prijatelj došao tražiti pomoć, iako u neprikladno vrijeme, oko ponoći, nije ga odbio. Nije imao ništa čime bi ga poslužio, ali je otišao k onomu koji ima hrane i tražio je od njega sve dok susjed nije zadovoljio njegovu potrebu. A zar neće Bog, koji je poslao svoje sluge da nahrane gladne, zadovoljiti njihovu potrebu u svojem djelu?
Međutim, sebični susjed u ovoj usporedbi ne prikazuje Božji karakter. Pouka se ne izvlači na temelju sličnosti, već na temelju suprotnosti. I sebičan čovjek će zadovoljiti hitan zahtjev da bi se oslobodio nekoga tko mu remeti mir. Bog uživa kad daje. On je pun suosjećanja i rado uslišava zahtjeve onih koji k Njemu dolaze s vjerom. On daje nama da bismo mi mogli poslužiti drugima i tako postati slični Njemu.
Krist naglašava: “Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca.”
Spasitelj nastavlja: “A tko bi od vas, koji je otac, ako bi ga sin zamolio kruha, pružio mu kamen? Ili ako bi ga zamolio ribu, pružio mu mjesto ribe zmiju? Ili ako bi ga zamolio jaje, pružio mu štipavca? Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će vise Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!”
Da bi ojačao naše povjerenje u Boga, Krist nas uči da Ga nazivamo novim imenom, imenom koje je povezano s 142 najdražim uspomenama ljudskog srca. On nam daje prednost da beskrajnog Boga zovemo svojim Ocem. Ovo ime, kojim Ga nazivamo kad Mu se obraćamo ili kad o Njemu govorimo, izražava našu ljubav prema Njemu i pouzdanje u Njega, i zalog je Njegove skrbi za nas i Njegovog odnosa prema nama. Izgovoreno kad tražimo Njegovu naklonost ili Njegov blagoslov, odjekuje kao glazba u Njegovim ušima. Da ne bismo smatrali drskošću što Ga zovemo tim imenom, On sam ga je ponavljao mnogo puta. On želi da nam to ime postane blisko.
Bog nas smatra svojom djecom. On nas je otkupio iz ovog raskalašenog svijeta i izabrao da postanemo pripadnici Njegove kraljevske obitelji, sinovi i kćeri nebeskog Kralja. On nas poziva da se oslonimo na Njega s povjerenjem većim od povjerenja djeteta u svojeg zemaljskog oca. Roditelji vole svoju djecu, ali je Božja ljubav daleko veća, šira i dublja nego što može biti ljudska ljubav. Ona je nemjerljiva. A zatim, ako zemaljski roditelji znaju davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više naš nebeski Otac biti spreman udijeliti svojega Svetog Duha onima koji Ga traže?
Kristove pouke o molitvi zaslužuju da se brižljivo razmotre. U molitvi je božanski nauk i ova Kristova usporedba naglašava načela koja će koristiti svima koji ih razumiju. On pokazuje kako izgleda pravi duh molitve, naglašava potrebu ustrajnosti u iznošenju naših zahtjeva Bogu i uvjerava nas u Njegovu spremnost da čuje i usliša naše molitve.
Naše molitve ne smiju biti sebična iskanja, pretežno u našu korist. Mi moramo tražiti da bismo mogli dati. Načelo Kristovog života treba postati i načelo našeg života. Obraćajući se svojim učenicima, On je rekao: “Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom.” (Ivan 17,19) Ista odanost, ista samopožrtvovnost, isto pokoravanje zahtjevima Božje riječi, koje se vidjelo kod Krista, mora se vidjeti i kod Njegovih slugu. Naše poslanje u svijetu nije da služimo sebi ili da ugađamo sebi; mi trebamo proslaviti Boga surađujući s Njime u djelu spašavanja grešnika. Trebamo od Boga tražiti blagoslove koje ćemo dijeliti bližnjima. Sposobnost primanja može se sačuvati jedino davanjem. Mi ne možemo nastaviti primati nebeska blaga ako ih ne dijelimo onima oko sebe.- 143
U ovoj usporedbi molitelj je nekoliko puta bio odbijan, ali nije odustajao od svoje namjere. Tako i naše molitve ne dobivaju uvijek neposredan odgovor ili bar tako izgleda; ali nas Krist uči da se ne smijemo prestati moliti. Molitva ne treba izazvati neku promjenu u Bogu; ona treba nas dovesti u sklad s Bogom. Kad nešto tražimo od Njega, On može smatrati potrebnim da ispitamo svoje srce i da se pokajemo za neki svoj grijeh. Zato nas vodi kroz kušnje i teškoće, izlaže nas poniženju da bismo uvidjeli što sprečava djelo koje Sveti Duh treba obaviti preko nas.
Postoje uvjeti pod kojima se mogu ispuniti božanska obećanja. Molitvom se nikada ne može zamijeniti izvršavanje dužnosti. Krist kaže: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.” “Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe.” (Ivan 14,15.21) Oni koji iznose svoje molbe Bogu, pozivajući se na Njegova obećanja iako ne ispunjavaju uvjete, vrijeđaju Gospodina. Pozivajući se na Kristovo ime oni očekuju ispunjenje obećanja, ali ne čine ništa čime bi pokazali svoju vjeru u Krista i svoju ljubav prema Njemu.
Mnogi su vlastitom krivnjom proigrali priliku da budu prihvaćeni pred Ocem. Moramo pozorno ispitati s kakvim punomoćjem izlazimo pred Gospodina. Kada smo neposlušni, donosimo Gospodinu obveznicu na naplatu, iako nismo ispunili uvjete pod kojima bismo je mogli unovčiti. Tako iznosimo pred Boga Njegova obećanja i tražimo od Njega da ih ispuni, i kad bi On to učinio obeščastio bi svoje ime.
Obećanje glasi: “Ako ostanete u meni i ako moje riječi 144 ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam.” (Ivan 15,7) Ivan izjavljuje: “Ako vršimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo. Tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrsi njegovih zapovijedi, lažac je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrsi njegovu riječ, uistinu, u tome je do savršenstva došla ljubav Božja.” (1. Ivanova 2,3-5)
Jedna od Kristovih posljednjih zapovijedi upućenih učenicima glasila je: “Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) Ispunjavamo li mi ovu zapovijed ili gajimo oštre, nekršćanske karakterne osobine? Ako smo na bilo koji način ožalostili ili povrijedili druge, naša je dužnost da priznamo svoju pogrešku i da zatražimo pomirenje. To je prijeko potrebna priprema da bismo mogli izići pred Gospodina u vjeri i potražiti Njegov blagoslov.
Ima još jedno pitanje koje previše često zanemaruju oni koji izlaze pred Gospodina u molitvi. Jeste li bili pošteni pred Bogom? Preko proroka Malahije Gospodin izjavljuje: “Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama — govori Jahve nad Vojskama. Pitate: ‘Kako da se vratimo?’ Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: ‘U čemu te prikratismo?’ U desetini i u prinosu.” (Malahija 3,7.8)
Kao Davatelj svih blagoslova, Bog polaže pravo na određeni dio svega što imamo. To je Njegova zaliha kojom podupire propovijedanje Evanđelja. Kad se trudimo da se desetina vrati Bogu, pokazujemo da cijenimo Njegove darove. Ali ako Mu uskraćujemo ono što je Njegovo, kako možemo zahtijevati Njegove blagoslove? Ako smo nevjerni upravitelji zemaljskih dobara, kako možemo očekivati od Njega da nam povjeri nebeska dobra? Možda se upravo ovdje krije tajna neuslišanih molitava.
Ali Gospodin je u svojoj velikoj milosti spreman oprostiti i zato kaže: “Donesite čitavu desetinu u riznicu da u 145 mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte… neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov, neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju — govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 3,10-12)
Tako je i sa svim ostalim Božjim zahtjevima. Svi Njegovi darovi obećani su pod uvjetom poslušnosti. Bog ima Nebo puno blagoslova za one koji će surađivati s Njim. Svi koji su Mu poslušni mogu s povjerenjem zahtijevati ispunjenje Njegovih obećanja.
Ali mi moramo pokazati čvrsto, neograničeno povjerenje u Boga. On često odgađa uslišenje da bi iskušao našu vjeru ili da bi ispitao iskrenost naše želje. Ukoliko smo tražili u skladu s Njegovom Riječju, moramo vjerovati Njegovim obećanjima i ponavljati svoje molbe s odlučnošću koja se ne može odbiti.
Bog ne kaže: Traži jednom i primit ćeš! On nas poziva da tražimo. Da neumorno ustrajemo u molitvi. Ustrajno traženje pridonosi da molitelj postaje ozbiljniji i da s povećanom željom čezne za onim što traži. Krist je rekao Marti na Lazarovom grobu: “Ne rekoh li ti… da ćeš vidjeti slavu Božju ako budeš vjerovala?” (Ivan 11,40)
Ali mnogi nemaju dovoljno žive vjere. Upravo zato i ne vide više dokaza Božje moći. Njihova slabost je posljedica njihovog nevjerovanja. Oni imaju više vjere u svoja djela nego u djela koja Bog čini za njih. Oni tako preuzimaju na sebe brigu o sebi. Oni planiraju i ostvaruju, ali se malo mole i imaju malo stvarnog povjerenja u Boga. Misle da imaju vjere, ali je to samo trenutačna pobuda. Ne uspijevajući shvatiti svoje potrebe ili Božju spremnost da ih zadovolji, nisu 146 ustrajni u iznošenju svojih zahtjeva Bogu.
Naše molitve trebaju biti isto tako ozbiljne i ustrajne kao i molba prijatelja u nevolji koji je u ponoći došao tražiti kruha. Što ozbiljnije i ustrajnije budemo tražili, to će čvršće biti naše duhovno zajedništvo s Kristom. Primat ćemo uvećane blagoslove zato što se i naša vjera uvećala.
Naš je dio da molimo i da vjerujemo. Budimo budni u svojim molitvama. Budimo budni i surađujmo s Bogom koji sluša naše molitve. Budimo svjesni da “smo Bogu pomagači” (1. Korinćanima 3,9). Govorimo i djelujmo u skladu sa svojim molitvama. Beskrajno mnogo ćemo dobiti ako nevolje pokažu da smo nadahnuti istinskom vjerom umjesto da otkriju da su naše molitve bile samo izgovaranje praznih riječi.
Kad se pojave nevolje i kada se suočite s teškoćama, nemojte očekivati da vam ljudi pomognu. Sve povjerite Bogu. Običaj da o svojim nevoljama govorimo drugima samo nas čini slabima, a ne jača ni naše bližnje. Njima tako name- ćemo teret svojih duhovnih nedostataka koji nam oni ne mogu olakšati. Mi tražimo snagu od pogrešivih, smrtnih ljudi u trenutku kad možemo dobiti snagu od nepogrešivog, beskrajnog Boga.
Ne trebate ići nakraj svijeta da biste dobili mudrost jer je Bog blizu. Sposobnosti koje sada imate ili koje ćete steći neće vam osigurati uspjeh. Uspjeh će vam osigurati ono što Bog može učiniti za vas. Mi moramo imati mnogo manje povjerenja u ono što može učiniti čovjek i mnogo više povjerenja u ono što može učiniti Bog za svakoga tko vjeruje. On čezne da Ga vjerom potražite. On čezne da od Njega očekujete da učini velika djela. On vam želi pomoći da razumijete i zemaljska i duhovna pitanja. On može izoštriti vaš razbor. On vam može dati taktičnosti i umješnosti. Poslužite se svojim sposobnostima, tražite od Boga mudrost i dobit ćete ono što tražite.
147 Oslonite se na Kristovu riječ. Zar vas On nije pozvao da dođete k Njemu? Nikada nemojte sebi dopustiti da izričete beznadne, obeshrabrujuće riječi! Ako to budete činili, mnogo ćete izgubiti. Gledajući na ono što se vidi, prigovarajući kad se pojave teškoće i pritisci, pružate dokaz da je vaša vjera postala mlaka, slabašna. Gospodnje zalihe su neiscrpne; Njemu pripada cijeli svijet. Gledajte s vjerom prema Nebu. Gledajte na Onoga koji ima svjetlo, snagu i djelotvornost!
Istinska je vjera puna poleta, čvrstine načela i stalnosti namjere koju ni vrijeme ni napori ne mogu oslabiti. “Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.” (Izaija 40,30.31)
Ima mnogo onih koji bi rado pomogli drugima, ali smatraju da nemaju duhovne snage ili svjetla koje bi mogli podijeliti s bližnjima. Neka takvi iznesu svoje molbe pred prijestolje milosti. Neka se mole da dobiju Svetoga Duha. Bog stoji iza svakog obećanja koje je dao. S Biblijom u ruci kažite: Učinio sam kako si rekao. Ističem tvoje obećanje: “Ustrajno molite, i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!”
Ne samo da smijemo moliti u Kristovo ime, već moramo biti nadahnuti Svetim Duhom. To objašnjava što je Pa- vao mislio kad je napisao da Sveti Duh “posreduje za nas neizrecivim uzdisajima” (Rimljanima 8,26). Bog s užitkom odgovara na takve molitve. Kad ozbiljno i vatreno izmolimo molitvu u ime Isusa Krista, tada je upravo ta vatrenost Božji zalog da će On uslišati našu molitvu “neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti” (Efežanima 3,20).
Krist je rekao: “Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.” (Marko 11,24) “I što god zamolite 148 u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.” (Ivan 14,13) A ljubljeni Ivan, nadahnut Svetim Duhom, govori veoma jasno i sigurno: “Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas uslišava što god ga molimo, znamo da već posjedujemo ono što smo ga molili.” (1. Ivanova 5,14.15) Prema tome, iznosite svoje molbe Ocu u ime Isusovo! Bog će proslaviti to ime.
Duga koja se nalazi oko prijestolja dokaz je da je Bog istinit, da u Njemu nema promjene, da nema ni sjenke od okretanja. Mi smo griješili protiv Njega i ne zaslužujemo Njegovu naklonost; a ipak je On sam stavio na naše usne najdivniju od svih molitava: “Ne odbaci nas, rad imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama!” (Jeremija 14,21) Kada dođemo k Njemu priznajući svoju nedostojnost i grijeh, On se obvezao da će saslušati naše vapaje. Čast Njegovog prijestolja zalog je da će ispuniti obećanje koje nam je dao.
Kao i Aron, koji je simbolički predstavljao Krista, naš Spasitelj u Svetištu nosi imena svih pripadnika svojeg naroda na svojem srcu. Naš Veliki svećenik sjeća se svih riječi kojima nas je hrabrio da Mu vjerujemo. On uvijek ima na umu svoj Savez.
Svi koji Njega traže, naći će Ga. Svima koji kucaju, vrata će se otvoriti. Neće se čuti izgovor: “Nemoj me uznemirivati, vrata su već zatvorena, neću ti otvoriti!” Nikome neće biti rečeno: “Ne mogu ti pomoći!” Oni koji u pola noći budu tražili kruha da nahrane gladne duše, bit će uslišani.
Prema Kristovim riječima, onaj koji je tražio kruha da nahrani stranca, primio je “onoliko koliko mu je bilo potrebno”. Po kojem mjerilu će nama Bog dati da bismo mogli dati bližnjima? “Po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati 149 svoj dar.” (Efežanima 4,7) Anđeli promatraju s velikom pozornošću kako se ljudi ponašaju prema svojim bližnjima. Kad vide da netko pokazuje kristoliko sažaljenje prema onima koji griješe, staju uz njega i podsjećaju ga na riječi koje treba reći i koje će biti kao kruh života toj duši. I tako će Bog “ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu” (Filipljanima 4,19). Vaše istinito i stvarno svjedočenje On će učiniti silnim u sili života koji će doći. Riječ Gospodnja bit će u vašim ustima riječ istine i pravde.
Osobnim naporima za druge treba prethoditi obilje tajnih molitava jer je potrebna velika mudrost da se shvati nauk o spašavanju duša. Prije nego što razgovarate s ljudima, razgovarajte s Kristom! Pripremite se kod prijestolja nebeske milosti da služite bližnjima.
Neka vam srce puca od čežnje za Bogom; za živim Bogom! Kristov život je pokazao što čovjek može postići kada stekne sudioništvo u božanskoj naravi. Sve što je Krist primio od Boga i mi možemo primiti. Prema tomu, tražite i primit ćete! Ispunjeni ustrajnom Jakovljevom vjerom, s Iliji- nom nepokolebljivošću, tražite da dobijete sve što je Bog obećao!
Neka se u vašem umu oblikuju slavne zamisli o Bogu! Neka vaš život bude povezan skrivenim vezama s Isusovim životom. Onaj koji je zapovjedio svjetlu da zasja u tami, želi zasjati i u vašem srcu, udijeliti vam svjetlo spoznaje Božje slave u osobi Isusa Krista. Sveti Duh će uzeti ono što pripada Bogu i pokazati vama, prenijeti kao životnu snagu poslušnom srcu. Krist će vas povesti sve do granice beskraja. Moći ćete promatrati slavu iza zavjese i objaviti ljudima savršenost Onoga koji uvijek živi da nas zastupa.