“U susret zaručniku”

Ovo se poglavlje temelji na Mateju 25,1-13.

405 Krist je sa svojim učenicima sjedio na Maslinskoj gori. Sunce je upravo zašlo iza planinskih vrhunaca i nebo se već zaogrtalo zavjesom večeri. Pred njihovim pogledom uzdizala se kuća, blistavo osvijetljena kao za neku svečanu priliku. Svjetlo je dopiralo iz svih prozora, a pred kućom se vidjela skupina svečano odjevenih muškaraca i žena, nagovještavajući svojim nestrpljivim pogledima da će se uskoro pojaviti svadbena povorka. U mnogim dijelovima Istoka svadbene svečanosti održavaju se uvečer. Zaručnik odlazi po svoju nevjestu i dovodi je u svoju kuću. Uz svjetlo baklji svadbena povorka izlazi iz nevjestine kuće i kreće prema ženikovoj kući u kojoj se sprema gozba za pozvane goste. U prizoru koji je Krist promatrao, vidjelo se da gosti očekuju svadbenu povorku s namjerom da joj se pridruže. – 406
U blizini nevjestine kuće zadržavalo se deset mladih djevojaka odjevenih u bjelinu. Svaka je nosila upaljenu svjetiljku i posudicu za ulje. Sve su željno očekivale pojavu zaručnika. Međutim, došlo je do kašnjenja. Prolazili su sati jedan za drugim; čekaoci su se umorili i pozaspali. Tek negdje oko ponoći odjeknuo je uzvik: “Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!” Zaspali gosti, iznenada probuđeni, skočili su na noge. Ugledali su povorku kako dolazi, obasjanu bakljama, praćenu razdraganim zvucima glazbe. Čuo se glas zaručnika i glas nevjeste. Deset djevica uzelo je svoje svjetiljke i počelo ih pripremati, jer su sve žurile da se pridruže mladen- cima. Međutim, pet djevica nije svoje posudice napunilo uljem. Nisu očekivale da će se čekanje toliko produžiti, pa se nisu ni spremile za taj slučaj. U očaju su se obratile svojim
mudrijim drugaricama i uzviknule: “Dajte nam od svog ulja, jer nam se svjetiljke trnu.” Međutim, ostalih pet već su ulje iz svojih posudica pretočile u upravo upaljene svjetiljke. Nisu vise imale ulja na raspolaganju i zato su odgovorile: “Nipošto! Sigurno ne bi doteklo za nas i za vas; pođite radije trgovcima pa sebi kupite!”
Dok se nesretnih pet djevica zadržavalo kod trgovaca, povorka je prošla i one su ostale. Pet djevica s upaljenim svjetiljkama pridružilo se mnoštvu, zajedno s povorkom ušlo u kuću i vrata su se za njima zatvorila. Kad je i ostalih pet djevica pristiglo pred svečanu dvoranu, naišle su na neočekivano odbijanje. Upravitelj dvora je izjavio: “Zaista, kažem vam, ne poznajem vas.” Tako su ostale vani, na opustjeloj cesti, u mrkloj noći.
Krist je svojim učenicima ispričao usporedbu o deset djevica dok je sjedio i gledao goste koji su čekali zaručnika, opisujući njihovim iskustvom iskustvo Crkve koja će djelovati neposredno prije Njegova drugog dolaska.
Dvije skupine djevica prikazuju dvije vrste ljudi koji sebe smatraju čekaocima svojega Gospodina. Biblija ih naziva djevicama zato što ispovijedaju čistu vjeru. Njihovim svjetiljkama prikazana je Božja riječ. Psalmist kaže: “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105) 407 Ulje je simbol Svetoga Duha. Tako je Sveti Duh prikazan u proročanstvu proroka Zaharije. Prorok kaže: “Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi. ‘Što vidiš?’ upita. Ja odgovorih: ‘Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu. Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva. Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: ‘Što je to, gospodaru?’… On mi odgovori ovako: ‘Evo riječi Jahvine Zerubabelu: Ne silom niti snagom, već duhom mojim! — riječ je Jahve nad Vojskama’… Tad progovorih i zapitah ga: ‘Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?’… On reče: 408 ‘To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje. ” (Zaharija 4,1-14)
Iz dvije masline zlatno ulje je teklo kroz zlatne cijevi u posudu za ulje na svijećnjaku, a odatle u zlatne svjetiljke koje su obasjavale Svetište. Tako i od dva sveca koji stoje u Božjoj prisutnosti Njegov Duh se dijeli ljudskim oruđima koja su posvećena Njegovoj službi. Zadatak dvojice Pomazanika jest da Božjem narodu prenose nebesku milost koja jedina može učiniti da Njegova Riječ bude svjetiljka nozi i svjetlo stazi. “Ne silom niti snagom, već duhom mojim! — riječ je Jahve nad Vojskama.” (Zaharija 4,6)
Svih deset djevica izišlo je da dočeka zaručnika. Sve su imale svjetiljke i posudice za ulje. Neko vrijeme nije se vidjela nikakva razlika među njima. Tako će biti i s Crkvom koja će djelovati neposredno prije Kristovog drugog dolaska. Svi će u njoj dobro poznavati Pismo. Svi će čuti poruku o Kristovom skorom drugom dolasku i s povjerenjem očekivati Njegovu pojavu. Ali kao što je bilo u ovoj usporedbi, tako će biti i tada. Vrijeme čekanja će se odužiti, vjera će biti stavljena na kušnju, i kad se začuje uzvik: “Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!” mnogi će biti nespremni. Neće imati ulja u posudicama uz svoje svjetiljke. Nedostajat će im Sveti Duh.
Bez Božjega Duha poznavanje Njegove Riječi je beskorisno. Teorija istine, ako nije praćena Svetim Duhom, ne može oživiti dušu niti posvetiti srce. Netko može znati zapovijedi i biblijska obećanja; ali ako ih Sveti Duh ne usadi u srce, njegov karakter se neće preobraziti. Bez prosvjetljenja Sve- 411 tim Duhom ljudi neće biti sposobni razlikovati istinu od zablude i past će kao žrtva Sotoninih lukavo zamišljenih kušnji.
Skupina koja je prikazana nerazumnim djevicama nije licemjerna. Ona cijeni istinu, brani je, ona je na strani onih koji vjeruju u istinu; ali nije sebe pokorila djelovanju Svetoga Duha. Ti ljudi nisu pali na Stijenu, Isusa Krista, i nisu dopustili svojoj staroj naravi da se razbije. Ta je skupina prikazana i kamenitim tlom. Oni spremno prihvaćaju Riječ, ali ne prihvaćaju njezina načela. Njezin utjecaj na njih nije trajan. Sveti Duh djeluje na čovjekovo srce i u skladu s njegovom željom i pristankom usađuje u njega novu narav; ali skupina koja je prikazana nerazumnim djevojkama zadovoljna je površnim radom. Oni ne poznaju Boga! Nisu proučavali Njegov karakter i nisu održavali zajedništvo s Njim pa zato ne znaju ni kako da se oslone na Njega, kako da pogledaju na Njega i da žive. Njihova služba Bogu izrodila se u formalizam. “I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje riječi, ali ih ne izvršuje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.” (Ezekiel 33,31) Apostol Pavao ističe da će to biti posebna karakteristika onih koji će živjeti neposredno prije Kristovog drugog dolaska. On kaže: “Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi… ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile.” (2. Ti- moteju 3,1-5)
To je skupina koja će u vrijeme opasnosti vikati: “Mir je i nema se čega bojati!” Oni svoje srce uljuljkuju u sigurnost i ne sanjaju o opasnosti. Kad se trgnu iz svoje obamr- losti, kad shvate što im nedostaje, tada će preklinjati svoje bližnje da im nadoknade manjak; ali u duhovnim pitanjima nitko ne može nadoknaditi ono što drugome nedostaje. Božja 412 milost bila je obilno ponuđena svakoj duši. Bila je objavljena evanđeoska poruka: “Tko je žedan, neka dođe; tko želi, neka badava uzme vode života!” (Otkrivenje 22,17) Ali karakter se ne može prenijeti na drugoga! Nitko ne može vjerovati umjesto drugoga. Nitko ne može primiti Svetoga Duha umjesto drugoga. Nitko ne može drugome dati karakter koji je plod djelovanja Svetoga Duha. “Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu… da zatrem u njoj sve ljude i stoku, a u njoj preostanu samo ona tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga… oni neće spasiti ni sinova ni kćeri, nego samo sebe svojom pravednošću.” (Ezekiel 14,20)
Tek će se u doba krize otkriti karakter svakog čovjeka. Kad je svečani glas objavio u ponoć: “Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!” zaspale djevice trgnule su se iz svojeg drijemeža, i tada se vidjelo tko se pripremio za ovaj događaj. Obje skupine su bile iznenađene; ali jedna se pripremila, a druga je ostala nepripremljena. Tako će u doba krize neka iznenadna i neočekivana nesreća, događaj koji će dušu suočiti s bliskom smrću, pokazati gaji li ona stvarnu vjeru u Božja obećanja. Pokazat će oslanja li se ona uistinu na Božju milost. Veliki konačni ispit doći će tek na svršetku vremena milosti za ljudski rod i tada više neće biti prilike da se zadovolje nezadovoljene potrebe ljudske duše.
Deset djevica prikazuju čekaoce pri kraju povijesti Zemlje. Svi oni tvrde da su kršćani. Svi su čuli poziv, svi imaju ime i svjetiljku i svi govore da rade za Gospodina. Stvarno izgleda da svi čekaju Kristov dolazak. Ali pet djevica nije spremno! Pet od deset djevica doživjet će iznenađenje, ustanovit će s užasom da su ostale izvan dvorane u kojoj se održava svadba.
U onaj veliki, konačni dan, mnogi će tražiti da budu primljeni u Kristovo kraljevstvo i govorit će: “Jeli smo i pili s tobom, a ti si učio po našim ulicama.” 413 “Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?” Odgovor će ipak glasiti: “Ne znam odakle ste? Odstupite od mene svi zlotvori!” (Luka 13,26.27; Matej 7,22) U ovom životu oni nisu uspostavili zajedništvo s Kristom; zato ne znaju jezik Neba, strana im je i radost Neba. “Ta tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha.” (1. Korinćanima 2,11)
Najtužnije riječi koje su ikada doprle do uha smrtnog čovjeka bile su riječi osude: “Ne znam odakle ste!” Samo vas je zajedništvo Duha, koje ste odbacili, moglo sjediniti s radosnim mnoštvom na svadbenoj večeri. U tom događaju vi ne možete sudjelovati. Njegov sjaj pao bi na slijepe oči, a njegova melodija na gluhe uši. Njegova ljubav i njegova radost nikada ne bi mogli dodirnuti strunu veselja u srcu koje je svijet učinio neosjetljivim. Vi ste sami sebe isključili iz Neba svojom nepripremljenošću za zajedništvo s njegovim stanovnicima.
Mi se ne možemo pripremiti za susret s Gospodinom 414 tako što ćemo se probuditi kad se začuje uzvik: “Zaručnik dolazi!” pokupiti svoje prazne svjetiljke i požuriti da ih napunimo. Mi ne možemo udaljiti Krista iz našeg života ovdje, a ipak se pripremiti za zajedništvo s Njim na Nebu.
U ovoj usporedbi mudre su djevice imale dovoljno ulja u posudicama uz svoje svjetiljke. Njihovo svjetlo blistalo je nepotamnjelim sjajem tijekom noći čekanja. Pojačavalo je rasvjetu u čast zaručnika. Svijetleći u tami, pridonosilo je osvjetljenju puta prema zaručnikovoj kući u kojoj se održavala svadbena svečanost.
Tako i Kristovi sljedbenici trebaju bacati svjetlo u tamu ovoga svijeta. Silom Svetoga Duha Božja riječ postaje svjetlo kada kao preobražavajuća sila djeluje u životu obraćenika. Usađujući u njihova srca načela Božje riječi, Sveti Duh u ljudima razvija božanske osobine. Svjetlo Njegove slave — Njegov karakter — treba blistati u životu Njegovih sljedbenika. Na taj način oni trebaju proslaviti Boga, obasjati put koji vodi Zaručnikovoj kući, Božjem Gradu, Janjetovoj svadbenoj večeri.
Zaručnik je došao oko pola noći — u najtamnije doba. Tako će i Krist doći pri kraju najtamnijeg razdoblja u povijesti Zemlje. Dani Noe i Lota oslikavaju stanje svijeta neposredno prije dolaska Sina Čovječjega. Biblija, opisujući unaprijed to vrijeme, kaže da će Sotona raditi svom svojom snagom i “svakovrsnim pokvarenim zavođenjem” (2. Solunjani- ma 2,9.10). Njegovo djelovanje jasno se otkriva sve većom tamom, mnogobrojnim zabludama, krivovjerjem i prijevarama u ove posljednje dane. Sotona ne samo da svijet drži u svojim rukama, već se njegove zablude kao kvasac šire i u takozvanim Crkvama našega Gospodina Isusa Krista. Veliki otpad razvit će se u tamu mračniju od ponoćne, neprobojnu kao vreća od kostrijeti. Za Božji narod bit će to noć ne- 415 volje, noć plakanja, noć progonstva zbog istine. Ali i u toj tamnoj noći blistat će sjaj božanskog svjetla.
Bog je zapovjedio da “iz tame zasvijetli svjetlo” (2. Ko- rinćanima 4,6). Dok je Zemlja još bila “pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom”, “Duh Božji lebdio je nad vodama”. Upravo je tada Bog rekao: “Neka bude svjetlost!” “I bi svjetlost!” (Postanak 1,2.3) Tako će i u noći duhovne tame odjeknuti Božja riječ: “Neka bude svjetlost!” Bog kaže svojem narodu: “Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.” (Izaija 60,1)
Pismo nastavlja: “Zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.” (Izaija 60,2)
Tama pogrešnih zamisli o Bogu obavija ovaj svijet. Ljudi više ne poznaju pravi Božji karakter. Oni su ga pogrešno shvatili i pogrešno protumačili. Upravo u to vrijeme treba se objaviti božanska poruka, poruka koja prosvjetljuje svojim utjecajem, poruka koja ima spasonosnu moć. Treba se
objaviti istina o Božjem karakteru. Tamu ovoga svijeta treba odagnati svjetlo Njegove slave, svjetlo Njegove dobrote, milosti i istine.
To je djelo koje opisuje prorok Izaija kad piše: “Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: ‘Evo Boga vašega!’ Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.” (Izaija 40,9.10)
Oni koji čekaju Zaručnikov dolazak, trebaju reći narodu: “Evo Boga vašega!” Posljednja zraka milosrdne svjetlosti, posljednja poruka milosti koja će se objaviti svijetu, bit 416 će objava Njegovog karaktera punog ljubavi. Božja djeca trebaju objaviti Njegovu slavu. U svojem životu i karakteru trebaju pokazati što je za njih učinila Božja milost.
Svjetlo Sunca pravednosti treba se pokazati dobrim djelima — riječima istine i djelima svetosti.
Krist, odsjaj Očeve slave, došao je na svijet da bude svjetlo 417 svijetu. Došao je Boga predstaviti ljudima. O Njemu stoji napisano da je bio pomazan “Duhom Svetim i snagom” i da je “prošao čineći dobro” (Djela 10,38). U sinagogi u Naza- retu sam je rekao o sebi: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19) To je bilo i djelo za koje je Krist ovlastio svoje učenike. Rekao im je: “Vi ste svjetlo svijetu.” “Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.” (Ma- tej 5,14.16)
To je djelo koje opisuje prorok Izaija kad kaže: “Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom.” (Izaija 58,7.8)
I tako u noći duhovne tame Božja slava treba zasjati preko Njegove Crkve podizanjem onih koji su pogaženi i tješenjem onih koji su ožalošćeni.
Svugdje oko nas odjekuju vapaji ožalošćenog svijeta. Na sve strane ima siromašnih i nesretnih. Naša je dužnost da im priskočimo u pomoć i da ublažimo ili uklonimo životne teškoće i nevolje s kojima se suočavaju.
Konkretni rad imat će daleko više utjecaja od držanja propovijedi. Mi moramo davati hranu gladnima, odijevati neodjevene, pružati zaklon beskućnicima. Pozvani smo da činimo i više od toga. Potrebe duše može zadovoljiti jedino Kristova ljubav. Ako Krist bude prebivao u nama, naše će srce biti puno božanskog suosjećanja. Otpečatit će se zapečaćeni izvori iskrene, kršćanske ljubavi.
Bog traži ne samo naše darove siromašnima, već i naše 418 vedro lice, ohrabrujuće riječi i prijateljski stisak ruke. Kad je Krist liječio bolesnike, polagao je na njih ruke. Zato i mi moramo dolaziti u bliski dodir s onima kojima želimo prenijeti blagoslov.
Ima mnogo onih koje je napustila svaka nada. Vratite im svjetlo Sunca! Mnogi su izgubili hrabrost. Uputite im ohrabrujuće riječi! Molite za njih! Ima onih kojima je potreban kruh života. Čitajte im iz Božje riječi! Mnoge duše je zahvatila bolest koju nijedan zemaljski melem ne može ublažiti ni liječnik izliječiti. Molite se za te duše, dovedite ih Isusu! Kažite im da ima melema u Gileadu i da je i Liječnik tamo!
Svjetlo je blagoslov, sveopći blagoslov koji svoja blaga izlijeva na svijet, nezahvalan, nesvet i obeshrabren. Tako je i sa svjetlom Sunca pravednosti. Cijela Zemlja, obavijena tamom grijeha, žalosti i boli, treba biti obasjana spoznajom Božje ljubavi. Iz domašaja tog svjetla ne smije biti isključena nijedna vjerska zajednica, nijedan društveni položaj ili društvena klasa.
Poruka nade i milosti treba biti odnesena u sve krajeve svijeta. I tko god zaželi, moći će ispružiti svoju ruku i uhvatiti se za Božju snagu; moći će sklopiti mir s Njim i imati mir s Njim. Više ni neznabošci neće biti obavijeni ponoćnom tamom. Mrak će morati ustuknuti pred blistavim zrakama Sunca pravednosti. Snaga groba bit će svladana.
Ali nitko ne može dijeliti ono što sam nije primio. U Božjem djelu ništa se ne može postići ljudskom snagom. Nitko ne može samoga sebe svojom snagom učiniti svjetlonošom za Boga. Jedino je zlatno ulje, koje su nebeski vjesnici pre- takali u zlatne cijevi da se iz zlatnih posuda izlije u svjetilj-
419 ke svijećnjaka, moglo trajno održavati blistavo, sjajno svjetlo u Svetištu. Jedino Božja ljubav koja se stalno izlijeva na čovjeka može osposobiti ljudsko oruđe da širi svjetlo. U srca svih onih koji su vjerom sjedinjeni s Bogom zlatno ulje ljubavi dotječe u obilnoj mjeri i ono će se pokazati sjajem dobrih djela, stvarnim služenjem Bogu iz cijeloga srca.
U velikom i neizmjernom daru Svetoga Duha sadržana su sva nebeska blaga. Ako se obilje Božje milosti ne izlijeva na čovjeka, onda se to ne može pripisati nekom ograničenju koje je postavio Bog. Kad bi svi željeli primiti silu Svetoga Duha, svi bi njome bili ispunjeni.
Prednost je svake duše da postane živi kanal preko kojega će Bog izlijevati na svijet blago svoje milosti, nedokučivo bogatstvo Kristovo. Ništa Krist ne želi toliko koliko ljudska oruđa kojima će svijetu objaviti svoj karakter i svoj Duh. Ništa svijetu nije potrebnije od Spasiteljeve ljubavi koja će se pokazati preko ljudi. Cijelo Nebo čeka na žive kanale preko kojih će sveto ulje donositi radost i blagoslov ljudskom srcu.
Krist je učinio sve što je do Njega stajalo da se Njegova Crkva kao cjelina preobrazi, da zablista sjajem Svjetla svijeta, da se ispuni slavom Emanuela. Njegova je namjera da se svaki kršćanin okruži duhovnim ozračjem svjetla i mira. On čezne da mi u svojem životu objavljujemo Njegovu radost.
Ozračje nebeske ljubavi okružuje čovjeka u čijem srcu boravi Sveti Duh. I kao posvećeno božansko oruđe, on s drugima dijeli obilje božanskih blagoslova kojima je obasut.
Sunce pravednosti donosi “zdravlje u zrakama” (Mala- hija 3,20). I zato se od svakog istinskog Kristovog učenika širi utjecaj koji donosi život, hrabrost, istinsko izlječenje i pruža stvarnu pomoć.
420 Kristova vjera znači mnogo više od oprosta grijeha; ona označava uklanjanje naših grijeha i ispunjavanje praznine vrlinama Svetoga Duha. Ona znači božansko prosvjetljenje, radost u Gospodinu. Ona znači srce oslobođeno sebičnosti, blagoslovljeno stalnom Kristovom prisutnošću. Kada Krist vlada dušom, ona je neporočna, slobodna od grijeha. U životu takvog čovjeka slava, obilje i savršenstvo evanđeoskog plana nalaze svoje ispunjenje. Prihvaćanje Spasitelja donosi savršeni mir, savršenu ljubav i savršenu sigurnost. Ljepota i miris Kristovog karaktera koji se otkrivaju u njegovom životu pokazuju da je Bog doista poslao svojeg Sina na svijet da spasi svijet.
Krist ne traži od svojih sljedbenika da nastoje svijetliti. On samo kaže: “Neka svijetli vaše svjetlo!” Ako si primio božansku milost, onda je svjetlo već u tebi. Ukloni smetnje i Gospodnja slava će se sama pokazati. Svjetlo će zasjati, probiti se i rastjerati tamu. I ti ćeš tako u krugu svojeg utjecaja širiti svjetlo, jer drukčije ne bi ni moglo biti.
Objavljivanjem božanske slave preko ljudske naravi Nebo će se toliko približiti ljudima da će se ljepota, kojom je ukrašeno unutarnje Svetište, vidjeti u životu svakog čovjeka koji Spasitelja primi u svoje srce. Pod utjecajem Kristove slave, objavljene preko ljudi, mnoge duše bit će zadobivene za Gospodina i upućivat će velikom Darovatelju hvalu i zahvalnost, odavat će slavu Njegovom imenu.
“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.” (Izaija 60,1) Ova je poruka upućena svima koji su izišli da dočekaju Zaručnika. Krist dolazi u sili i velikoj slavi, u svojoj slavi i u slavi svojega Oca, u pratnji svih svetih anđela. I dok cijeli svijet bude obavijen tamom, svjetlo će dopirati iz svakog stana svetih. Oni će prvi ugledati sjaj Njegovog drugog dolaska. Jasno svjetlo širit će se od Njegovog sjaja, i Kristu, Otkupitelju, divit će se svi koji 421 su Mu služili. Dok će bezakonici bježati od Njegove prisutnosti, Kristovi sljedbenici klicat će od radosti. Patrijarh Job je, gledajući unaprijed u vrijeme Kristova drugog dolaska, uzviknuo: “Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac.” (Job 19,27) Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakodnevni drug i bliski prijatelj. Oni su živjeli u uskoj vezi, u stalnom zajedništvu s Bogom. Na njima se doista pokazala Gospodnja slava. Na njima se odražavalo svjetlo spoznaje Božje slave u licu Isusa Krista. A sada se raduju nepomućenim zrakama sjaja i slave Vladara u Njegovom veličanstvu. Oni su spremni za nebesko zajedništvo jer Nebo već živi u njihovim srcima.
Uzdignutih čela, obasjani svijetlim zrakama Sunca pravednosti, radosni što se približava njihovo izbavljenje, oni izlaze u susret Zaručniku govoreći: “Gle, ovo je Bog nas, u njega se uzdasmo, on nas je spasio.” (Izaija 25,9)
“Uto čuh nešto kao glas golemog mnoštva, kao šum velikih voda, kao prasak jakih gromova: ‘Alleluja! jer se domognu kraljevstva Gospodin, naš Bog, Svemogući. Veselimo se, kličimo od veselja i zahvalimo Bogu, jer dođe Janjetova svadba! Njegova se zaručnica opremila… Tada mi anđeo reče: ‘Piši: Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!’ … Ali će ih Janje zajedno sa svojim pozvanima, izabranima i vjernima pobijediti, jer je on Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.” (Otkrivenje 19,6-9; 17,14)