“Glavno je u ovom izlaganju: imamo takva velikog svećenika koji sjede s desne strane prijestolja Veličanstva na nebesima, službenik Svetišta i pravog Šatora. Onoga koji podiže Gospodin, a ne čovjek.” (Hebrejima 8,1.2)
Imamo Velikog svećenika na Nebu. Zahvaljujući ovoj izjavi znamo što Isus radi nakon uzašašća. On je završio žrtveni aspekt svoje službe i prešao na svećenički.
Opisujući Njegovu svećeničku službu, Poslanica Hebrejima postaje sasvim određena. Isus nije samo negdje gore na Nebu, već je “službenik pravog Šatora. Onoga koji podiže Gospodin, a ne čovjek.” Prije ovih redaka Poslanica Hebrejima ukazala je na postojanje nebeskog Svetišta. Međutim, u današnjem ulomku Poslanica počinje prikazivati nebesko Svetište kao središte Božjeg djelovanja.
Misao o nebeskom Svetištu nije bila potpuno nova židovskom umu. Na to ukazuje nekoliko pretkršćanskih židovskih spisa. Misao vodilja za njihovo razumijevanje nalazi se u Izlasku 25,8.9 gdje je Bog rekao Mojsiju o Izraelcima: “Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima. Pri gradnji Prebivališta i svega u njemu postupi točno prema uzorku koji ti pokažem.” U Hebrejima 8 koristi se tekst iz Izlaska 25 kao temelj za prikazivanje nebeskog Svetišta, ili “pravog Šatora”, koje je bilo “slika” Svetišta u pustinji i njegovih službi, koje su samo “slika ili sjena nebeskih stvarnosti” (Hebrejima 8,5). Poslije je židovska misao povezala Božje prijestolje s nebeskim Hramom (vidi Izaija 6,1).
Prema tome, misao o nebeskom Svetištu u kojem se nalazi Božje prijestolje nije bila ništa novo u židovskom razmišljanju. Pojam koji je njima bio nov bila je činjenica da Isus sada tamo služi kao naš Veliki svećenik.
Poslanica Hebrejima tvrdi da je Kristova služba stvarna, dok je levitska služba bila samo uzorak koji je upućivao na Njegovo buduće djelo. Baš kao što su sve životinjske žrtve pretkazivale Isusovu jednom prinesenu žrtvu kao Janjeta Božjeg i pravu Pashu (1. Korinćanima 5,7), na isti je način zemaljsko Svetište usmjeravalo pozornost na pravo Svetište na Nebu.
Ukratko rečeno, svećenička služba preselila se sa Zemlje na Nebo i na Isusa kao istinskog Velikog svećenika. Kidanje zastora od vrha prema dnu upravo u trenutku kada je Isus prinio sebe kao žrtvu na križu označilo je taj prelazak (Matej 27,51). Svetinja nad svetinjama u zemaljskom hramu više nije bila sveto mjesto.
Vrijeme je da usmjerimo svoj pogled prema Nebu i onome što Isus sada čini za nas.