Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ivan 10”.
1 »Zaista, zaista, kažem vam, tko ne ulazi na vrata u tor ovčji, nego se drugdje uspinje, taj je tat i razbojnik, 2 a tko na vrata ulazi, pastir je ovcama. 3 Njemu vratar otvara i ovce slušaju glas njegov. I ovce svoje zove po imenu i izvodi ih. 4 I kad ovce svoje izvede, pred njima ide. I ovce ga slijede jer znaju glas njegov. 5 A za tuđincem neće poći, nego će pobjeći od njega jer tuđinčeva glasa ne znaju.« 6 Isus im reče tu usporedbu, ali oni ne razumješe što je to što im je govorio. 7 Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. 8 Svi koji prije mene dođoše, tati su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. 9 Ja sam vrata. Tko li kroza me uđe, spasit će se; i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. 10 Tat ne dolazi, osim da ukrade i zakolje i uništi. Ja dođoh da život imaju, i da gaimaju u izobilju. 11 Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 12 Ali onaj koji je najamnik, a nije pastir niti su ovce njegove, opazi vuka da dolazi pa ostavlja ovce i bježi, a vuk grabi ovce i rastjeruje ih. 13 A najamnik bježi jer je najamnik i nije mu stalo do ovaca. 14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i moji poznaju mene. 15 Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca; i život svoj polažem za ovce. 16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovoga tora. I njih mi valja dovesti, i glas će moj čuti. I bit će jedno stado, jedan pastir. 17 Zbog toga me ljubi Otac — jer ja polažem život svoj da ga ponovno uzmem. 18 Nitko ga od mene ne uzima, nego ga ja sȃm od sebe polažem. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet ga uzeti. Tu zapovijed primih od Oca svojega.« 19 Među Židovima stoga ponovno nasta podijeljenost zbog tih riječi. 20 A mnogi od njih govorahu: »Zloduha ima pa mahnita! Zašto ga slušate?« 21 Drugi govorahu: »To nisu riječi opsjednuta! Zar zloduh može slijepima oči otvarati?« 22 A bijaše u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. I bila je zima. 23 I Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24 Židovi ga tada okružiše pa mu govorahu: »Dokle ćeš nam dušu mučiti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« 25 Isus im odgovori: »Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime Oca svojega, ona svjedoče za mene. 26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca, kao što vam i rekoh. 27 Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede. 28 I ja im dajem život vječni te neće propasti dovijeka, i nitko ih neće ugrabiti iz ruke moje. 29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od sviju. I nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mojega. 30 Ja i Otac jedno smo.« 31 Nato Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. 32 Odgovori im Isus: »Pokazah vam mnoga dobra djela od Oca mojega. Za koje me od tih djela kamenujete?« 33 Odgovoriše mu Židovi govoreći: »Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu; i jer se ti, koji si čovjek, praviš Bogom.« 34 Odgovori im Isus: »Nije li u vašem Zakonu pisano: Ja rekoh: bogovi ste? 35 Ako bogovima nazva one kojima dođe riječ Božja (a Pismo se ne može dokinuti), 36 kako vi onomu kojega Otac posveti i posla na svijet kažete: ‘Huliš!’, jer rekoh ‘Sin sam Božji!’? 37 Ako ne činim djela Oca svojega, nemojte mi vjerovati. 38 Ako ih pak činim, ako i meni ne vjerujete, djelimapovjerujte, da upoznate i uzvjerujete da je Otac u meni i ja u njemu.« 39 Tada ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im izmaknu iz ruke. 40 I opet ode onkraj Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krštavao. I osta ondje. 41 I mnogi dođoše k njemu te govorahu: »Ivan, doduše, ne učini nijednoga znaka, ali sve što je Ivan rekao o ovomu bijaše istinito.« 42 I mnogi ondje uzvjerovaše u njega.