Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ivan 12”.
1 Isus dakle šest dana prije Pashe dođe u Betaniju, gdje bijaše Lazar, pokojnik kojega je Isus uskrisio od mrtvih. 2 Stoga mu ondje prirediše večeru. I Marta je posluživala, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 3 Tada Marija, uzevši libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i kosom svojom otre noge njegove. A kuća se ispuni mirisom pomasti. 4 Nato reče jedan od njegovih učenika, Juda, sin Šimuna Iskariotskoga, onaj koji ga je imao izdati: 5 »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« 6 No to ne reče jer mu bijaše stalo do siromaha, nego jer je bio tat i imao novčarku te krao što se u nju stavljalo. 7 Isus nato reče: »Pusti je, čuvala je to za dan mojega ukopa. 8 Jer siromahe svagda imate uza se, a mene nemate svagda.« 9 Tada veliko mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa dođoše, ne samo radi Isusa nego i da vide Lazara kojega je uskrisio od mrtvih. 10 A velesvećenici naumiše ubiti i Lazara, 11 jer su zbog njega mnogi od Židova odlazili i vjerovali u Isusa.12 Sutradan veliko mnoštvo što je došlo na blagdan, čuvši da Isus dolazi u Jeruzalem, 13 uze palmove grane i izađe mu u susret. I vikahu: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov!« 14 A Isus nađe magarčića i sjede na njega, kao što je pisano: 15 Ne boj se, Kćeri sionska! Evo, dolazi kralj tvoj, sjedeć’ na magaretu, mladuncu magaričinu. 16 No to učenici njegovi isprva ne razumješe, ali kad je Isus bio proslavljen, tada se prisjete da je to o njemu bilo pisano i da mu to učiniše. 17 Svjedočilo je stoga mnoštvo koje bijaše s njim kad je Lazara pozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih. 18 Zbog toga mu mnoštvo i pođe ususret jer je čulo da je on učinio taj znak. 19 Farizeji nato rekoše među sobom: »Vidite da ne postižete ništa. Eno, svijet ode za njim.« 20 A od onih koji su uzašli da se poklone na Blagdan bijahu i neki Grci. 21 Oni dakle pristupe Filipu iz Betsaide galilejske te ga pitahu govoreći: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« 22 Dođe Filip i kaže Andriji, a Andrija i Filip kažu opet Isusu. 23 A Isus im odgovori govoreći: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. 24 Zaista, zaista, kažem vam, ako zrno pšenično, pavši na zemlju, ne umre, ono ostaje samo; ako li umre, donosi mnogo roda. 25 Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. 26 Ako mi tko služi, neka me slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj služnik. I ako mi tko služi, častit će ga Otac.« 27 »Sada mi je duša potresena, i što da reknem? Oče, spasi me od ovoga časa? Ali radi toga dođoh u ovaj čas. 28 Oče, proslavi ime svoje!« Nato dođe glas s neba: »I proslavio sam, i opet ću proslaviti!« 29 Tada mnoštvo što je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je.« Drugi govorahu: »Anđeo mu je govorio.« 30 Odgovori Isus i reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. 31 Sada je sud ovomu svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen van. 32 I ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« 33 A to govoraše naznačujući kakvom smrću ima umrijeti. 34 Odgovori mu mnoštvo: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje dovijeka. Pa kako ti kažeš da Sin Čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin Čovječji?« 35 Isus im nato reče: »Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodite dok imate svjetlo da vas tama ne obuzme; i tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 36 Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo da postanete sinovi svjetla.« To Isus izgovori pa se, otišavši, sakrije od njih. 37 No premda je on pred njima činio tolike znake, nisu vjerovali u njega, 38 da se ispuni riječ koju reče prorok Izaija: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? I komu se otkri mišica Gospodnja? 39 Zbog toga ne mogahu vjerovati jer Izaija opet reče: 40 Zaslijepi im oči i otvrdnu im srce: da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ne iscijelim. 41 To reče Izaija kad je vidio slavu njegovu te je govorio o njemu. 42 Pa ipak, mnogi su i od glavara uzvjerovali u njega, ali zbog farizejā nisu to priznavali da ne budu izopćeni iz sinagoge. 43 Jer uzljubiše slavu ljudsku više nego slavu Božju. 44 A Isus povika i reče: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 45 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 46 Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami. 47 I čuje li tko moje riječi, a ne uzvjeruje, ja ga ne sudim; jer ne dođoh suditi svijetu, nego spasiti svijet. 48 Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima tko ga sudi: riječ koju sam govorio, ona će mu suditi u posljednji dan. 49 Jer ja nisam govorio sȃm od sebe, nego onaj koji me posla, Otac, on mi dade zapovijed što da reknem i što da govorim. 50 I znam da je zapovijed njegova život vječni. Što dakle ja govorim, govorim tako kako mi je rekao Otac.«