“Kao što je pisano kod proroka Izaije: ‘Evo, ja šaljem pred tobom svoga glasnika da ti pripravi put; glas jednoga koji viče pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze’, pojavi se Ivan Krstitelj u pustinji, propovijedajući krštenje u znak obraćenja za oproštenje grijeha. I k njemu je dolazila sva Judeja i svi stanovnici Jeruzalema. On ih je krstio u rijeci Jordanu, dok su oni ispovijedali svoje grijehe. Ivan bijaše obučen u odijelo od devine dlake, o bokovima imaše kožni pâs. Hranio se skakavcima i divljim medom.” (Marko 1,2-6)
Ivan Krstitelj nije bio prosječna osoba. U opisu se prikazuje kao osoba koja se protivi postojećem stanju. Zamijenivši raskoš grada s nemilosrdnom pustinjom kraj Mrtvog mora, odustao je od fine odjeće i hranio se skakavcima i divljim medom. Nismo u potpunosti sigurni što su skakavci, budući da grčka riječ ima dva moguća značenja. Ili su to bili kukci nalik skakavcima za koje se u Levitskom zakoniku 11,22.23 kaže da spadaju u čistu hranu, ili su vrsta mahunarke (rogač) koja je služila kao hrana najsiromašnijem sloju ljudi. Ali bez obzira na to što je u pitanju, Pismo prikazuje Ivana Krstitelja kao prevratnika koji se suprotstavlja kulturi svojeg vremena.
Usprkos tome što je bio neobičan, ili možda zahvaljujući tome, mogao je privući mnoštvo da sasluša njegovu poruku o pokajanju, priznanju, dolasku kraljevstva i potrebi za krštenjem. Marko kaže da je “k njemu je dolazila sva Judeja i svi stanovnici Jeruzalema”. “Sva”, naravno, ne znači svi do posljednje osobe. Ali pokazuje da je ovaj neuglađeni čovjek iz pustinje imao znatan utjecaj ne samo na narod, već i na židovske vođe. Židovski povjesničar iz prvog stoljeća, Josip Flavije, kaže da je Ivanov utjecaj osjetio čak i Herod “koji se plašio da Ivan svoj veliki utjecaj koji je imao u narodu ne pretvori u moć i težnju za podizanjem pobune” (Starine).
Prorok, međutim, nije težio za tim da Herodu preotme prijestolje. On je želio njegovu dušu. Svi su Ivana Krstitelja doživljavali kao osobu koja se suprotstavlja kulturi svojega vremena. Ne samo da je imao odgovarajući izgled, već je imao i protusvjetonazorsku poruku, koja je u dvadeset prvom stoljeću isto toliko potrebna kao što je bila i u prvom.
Prije nego što istražimo poruku, trebamo zapaziti da Marko ovog snažnog govornika koji pozdravlja novo doba Božjeg kraljevstva predstavlja starozavjetnim navodom, označavajući na taj način da kršćanstvo nije nova vjera, već da se razvila iz judaizma. Isus i Njegova poruka nisu naknadna misao ili neuspjeli plan za židovski narod, već ispunjenje Zakona i Proroka. On je Mesija prorečen na prvim stranicama Pisma. Božji plan uredno se odvijao u prošlosti. A tako će biti i u budućnosti.
Preporučujemo:
