““Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tom je sav Zakon i Proroci.”“ (Matej 7,12)
Krist nas je došao naučiti ne samo ono što trebamo znati i vjerovati, već i ono što trebamo učiniti u našim odnosima s Bogom i našim bližnjima. Zlatno pravilo jednakosti zahtijeva da činimo drugima ono što bismo željeli da oni čine nama. Pred sobom trebamo imati njihove vječne interese, govoreći sebi: ““Otkupljeni su Spasiteljevom krvlju, kupljeni su za veliku cijenu.”“
U svim svojim odnosima prema našim bližnjima, bilo da su vjernici ili nisu, trebamo se ponašati kao što bi se Krist ponašao kad bi bio na našem mjestu. Ako je za naše sadašnje i vječno dobro da poštujemo Božji zakon, bit će i za njihovo sadašnje i vječno dobro da to isto čine. Naš je najveći cilj da im budemo zdravstveno-misionarski radnici po Kristovom nalogu. …
Svi koji uđu kroz biserna vrata u Božji grad moraju pokazivati svoju sličnost Kristu u svim odnosima. To je ono što ih čini Kristovim vjesnicima, Njegovim svjedocima. Oni su tu da nose jasno, odlučno svjedočanstvo protiv svake zle navike ukazujući ljudima na Janje Božje koje uzima grijeh svijeta. Svima koji Ga primaju, On daje vlast da budu Božji sinovi.
Potpuna obnova je jedini put kojim možemo stići do Svetoga Grada. Taj put je uzan, a i vrata na koja ulazimo su tijesna, ali je ipak potrebno da njime vodimo muškarce, žene i djecu učeći ih da moraju imati novo srce i nov duh da bi se spasili. Stare naslijeđene osobine karaktera trebaju biti nadvladane. Prirodne sklonosti duše moraju se promijeniti. Svaka prijevara, svako krivotvorenje i sav zlonamjerni govor mora se ukloniti. Moramo živjeti novim životom koji muškarce i žene čini sličnima Kristu. Mi moramo zaplivati protiv bujice zla.
Put u Nebo je uzan, omeđen božanskim Gospodnjim zakonom. Oni koji idu ovim putem, moraju se stalno odricati sebe. Moraju vršiti Kristov nauk. … Ne poklanjajmo povjerenje čovjeku, već Isusu Kristu koji je umro da bi nas mogao zadobiti za pravednost. (Letter 103, 9. travnja 1905.)