“Jahve, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom.” (Ponovljeni zakon 26,16)
U savezu koji je Bog u davna vremena sklopio sa svojim narodom izrečene su upute kako će Mu vjerno odati priznanje za milostiva i čudesna djela koja je učinio za njih. Bog je izbavio svoj narod iz egipatskog ropstva, doveo ga je u Obećanu Zemlju i dao mu divnu baštinu i sigurno boravište. Od naroda je tražio da prizna ta Njegova čudesna djela. Prvine od plodova zemlje trebale su biti posvećene Bogu, vraćene u obliku zahvalnih prinosa, u obliku priznanja za Njegovu dobrotu prema narodu. …
Te upute, koja je Gospodin dao svojem narodu, izražavaju načela Zakona Božjeg kraljevstva i izložena su jasno i određeno tako da narod ne ostane u neznanju ili nedoumici. Ti tekstovi iznose trajnu obvezu za sve koje je Bog blagoslovio životom, zdravljem i prednostima na ovozemaljskom i duhovnom području. Božja poruka nije oslabljena tijekom vremena. Božji su zahtjevi i danas isto tako obvezatni, isto tako punovažni baš kao što su Božji darovi uvijek aktualni i trajni.
Da nitko ne bi zaboravio te važne upute, Krist ih je ponovio i vlastitim glasom. Pozvao je svoje sljedbenike na život posvećenja i samoodricanja. On kaže: “Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” (Matej 16,24) To valja shvatiti onako kako piše! Jedino samoodricanjem i samopožrtvovnošću možemo pokazati da smo istinski učenici Isusa Krista.
Krist je smatrao vrlo važnim podsjetiti svoj narod na istinu da je poslušnost Božjim zapovijedima bitna za njihovo i sadašnje i buduće dobro. Poslušnost donosi blagoslov, neposlušnost prokletstvo. Osim toga, kada već na poseban način pokazuje naklonost prema svojem narodu, Gospodin traži da narod javno oda priznanje za Njegovu dobrotu. Na taj će način biti proslavljeno Njegovo ime; jer takvo je priznanje svjedočanstvo da su Njegove riječi vjerne i istinite. “Uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.” (Ponovljeni zakon 26,11) (MS 67, 1907.)