Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 1”.
1 Viđenje Izaije, sina Amocova, što ga je imao o Judi i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva Judinih. 2 Čujte, nebesa, i poslušaj, zemljo, jer Gospod govori: »Sinove sam odgojio i podigao, a oni se pobuniše protiv mene. 3 Vol poznaje svojega vlasnika, a magarac jasle gospodara svojega; samo Izrael ne poznaje, puk moj ne razumije.« 4 Jao, grješna li naroda, puka u bezakonju ogrezla, potomstva zločinačkog, sinova pokvarenih! Ostaviše Gospoda, prezreše Sveca Izraelova, okrenuše nazad. 5 Zašto da opet budete udareni? Dokle ćete ustrajati u otpadništvu? Sva je glava bolna i sve srce iznemoglo. 6 Od stopala noge pa do glave ništa zdrava na njima nema, samo ozljede i modrice i otvorene rane — ni očišćene ni povijene ni ublažene uljem. 7 Zemlja vam je pusta, gradovi vam ognjem spaljeni. A zemlja vaša — u vašoj nazočnosti proždiru je tuđinci i pusta je kao što tuđinci znaju opustošiti. 8 Tako kći sionska ostade kao sjenica u vinogradu, kao koliba u polju krastavaca, kao grad opkoljen. 9 Da nam Gospod Nad Vojskama ne ostavi maleni ostatak, bili bismo kao Sodoma i na Gomoru nalik. 10 Čujte riječ Gospodnju, glavari sodomski; poslušaj zakon Boga našega, puče gomorski! 11 »Što će mi mnoštvo žrtava vaših?« veli Gospod. »Sit sam paljenica ovnujskih i pretiline tovljeničke; ni krv bikova i jaganjaca i jaraca meni se ne mili. 12 Kad se dolazite pokazati preda mnom, tko je iskao iz ruke vaše to da gazite mojim predvorjima? 13 Ne donosite više ništavne prinose; kȃd — to mi je gnusoba. Mlađaci i subote, sazivi zbora — ne mogu podnijeti bezakonje i zborovanja. 14 Vaše mlađake i blagdane vaše mrzi duša moja; oni su mi teret, izmorih se podnoseć’ ih. 15 A kad u molitvi ruke svoje širite, ja od vas oči svoje zaklanjam; i kad nižete molitve, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle. 16 Operite se, očistite se; uklonite zloću svojih djela ispred mojih očiju, prestanite zlo činiti. 17 Naučite činiti dobro; tražite pravdu, pomognite potlačena, pribavite pravo sirotu, obranite udovicu.« 18 »Hajde sad da se pravdamo«, veli Gospod. »Ako su grijesi vaši kao grimiz, bit će bijeli kao snijeg; ako su crveni kao purpur, bit će kao vuna. 19 Budete li voljni i poslušni, blagovat ćete dobra zemaljska. 20 Budete li se pak opirali i bunili, mač će vas proždrijeti«, jer Gospodnja su usta govorila. 21 Kako li vjerni grad postade bludnicom! Bijaše pun pravde, pravednost je prebivala u njemu, a sad — ubojice. 22 Srebro tvoje postade troska, vino tvoje razrijedilo se vodom. 23 Knezovi su tvoji buntovnici i prijatelji lupežima; svatko voli mito i ide za darovima. Ne pribavljaju pravo sirotu, i udovičin spor ne dolazi pred njih. 24 Zato Gospodin, Gospod Nad Vojskama, Moćnik Izraelov, izjavljuje: »Ah, riješit ću se svojih protivnika i osvetiti se svojim neprijateljima. 25 I okrenut ću protiv tebe ruku svoju i ko lužinom trosku tvoju pročistiti i odstraniti svu tvoju šljaku. 26 I postavit ću opet suce tvoje kao nekoć, i savjetnike tvoje kao u početku. Poslije toga zvat će te gradom pravednosti, gradom vjernim.« 27 Sion će biti pravdom otkupljen, a obraćenici njegovi pravednošću. 28 I propast prijestupnikā i grješnikā ići će zajedno, i skončat će oni koji ostaviše Gospoda. 29 Jer stidjet će se zbog hrastova što ste ih poželjeli i posramit ćete se zbog vrtova što ste ih izabrali. 30 Jer bit ćete poput hrasta osušena lišća i poput vrta u kojemu nema vode. 31 I jaki će biti kao kučina, a djelo njegovo kao iskra; i oboje će zajedno izgorjeti, a nikoga da ugasi.