Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Izaija 37

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 37”.

1 I dogodi se, kad to ču kralj Ezekija, da razdrije haljine svoje i zaogrnu se kostrijeću pa ode u Dom Gospodnji. 2Zatim posla Eliakima, koji bijaše nad dvorom, te pisara Šebnu i svećeničke starješine, zaogrnute kostrijetima, k proroku Izaiji, sinu Amocovu. 3 Rekoše mu, dakle: »Ovako veli Ezekija: ‘Ovaj je dan dan nevolje i prijekora i pogrde; jer prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode. 4 Možda je Gospod, Bog tvoj, čuo riječi Rab-Šakea, kojega je kralj asirski, njegov gospodar, poslao da se izruguje Bogu živomu, i možda će Gospod, Bog tvoj prekoriti riječi što ih je čuo. Zato podigni svoju molitvu za ostatak koji je još preostao.’« 5 Sluge kralja Ezekije dođoše dakle k Izaiji, 6 a Izaija im reče: »Ovako recite svojemu gospodaru: ‘Ovako veli Gospod: Ne boj se riječi što si ih čuo, kojima su sluge kralja asirskoga hulile na me. 7 Evo, pustit ću na nj duh pa će se, kad čuje jednu vijest, vratiti u svoju zemlju; i učinit ću da on u svojoj zemlji padne od mača.’« 8 Tako se Rab-Šake vrati i nađe kralja asirskoga gdje ratuje s Libnom, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša. 9 Tada ču gdje govore o Tirhaki, kralju etiopskomu: »Izašao je zavojštiti protiv tebe«. Pa kad to ču, posla glasnike Ezekiji govoreći: 10 »Ovako recite Ezekiji, kralju Judinu, govoreći: ‘Ne daj da te vara taj tvoj Bog u kojega se ti pouzdaješ, govoreći: Jeruzalem neće biti predan u ruke kralja asirskoga. 11 Eno, sam si čuo što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih uništenju. A ti li ćeš se izbaviti? 12 Jesu li bogovi narodā izbavili one što su ih zatrli očevi moji: Gozance i Harance i Recefce i sinove Edenove, koji su bili u Telasaru? 13 Gdje je kralj hamatski i kralj arpadski i kralj grada Sefarvaima, Hene i Ive?’« 14 Pa kad Ezekija primi pismo iz ruke glasnikā i pročita ga, uzađe u Dom Gospodnji i razvi ga Ezekija pred Gospodom. 15 I pomoli se Ezekija Gospodu govoreći: 16 »Gospode Nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog, samo ti, nad svim zemaljskim kraljevstvima. Ti si stvorio nebo i zemlju. 17 Prikloni uho svoje, Gospode, i čuj; otvori oči svoje, Gospode, i vidi. I poslušaj sve riječi Sanheribove što ih je poslao da se izruguje Bogu živomu. 18 Istina je, Gospode, asirski su kraljevi opustošili sve narode i njihove zemlje, 19 i pobacali njihove bogove u oganj, jer ne bijahu to bogovi, nego djelo ruku čovječjih — drvo i kamen. Zato ih i uništiše. 20 Ali sada, Gospode, Bože naš, spasi nas iz ruke njegove, da bi sva kraljevstva zemaljska spoznala da si ti Gospod, samo ti.’« 21 Tada Izaija, sin Amocov, poruči Ezekiji govoreći: »Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Budući da si me molio za Sanheriba, kralja asirskoga, 22 ovo je riječ što je Gospod izgovori protiv njega: ‘Prezire te, podsmjehuje ti se djevica, kći sionska, za tobom glavom maše kći jeruzalemska. 23 Komu si se izrugivao i koga si hulio? I na koga si podizao glas i uvis dizao oči svoje? Na Sveca Izraelova! 24 Po svojim si se slugama izrugivao Gospodinu. I rekao si: S mnoštvom svojih kola ja se popeh navrh gora, na krajeve Libanona, i posjekoh mu visoke cedre i birane jele njegove; i dođoh na njegove krajnje visine, u šumu Karmela njegova. 25 Kopao ja sam i vode pio, i stopalima nogu svojih sve rijeke po utvrdama isušio. 26 Zar nisi čuo kako sam ja to odavna načinio, da sam od drevnih vremena to uobličio? Sada to i ostvarujem: i ti ćeš utvrđene gradove prometnuti u gomile razvalina. 27 Zato su žitelji njihovi slabe snage, prestrašiše se i smetoše; bijahu kao trava u polju i kao zeleno bilje, kao trava na vrhovima krovova i kao žito što se osuši prije no uzraste. 28 Ali ja znam i kada sjedaš i kada izlaziš i kada ulaziš i kad se gnjeviš na me. 29Budući da si se gnjevio na me i tvoja mi obijest do ušiju dođe, prsten svoj stavit ću ti u nozdrve i uzde svoje u gubicu tvoju, i vratit ću te putem kojim si došao. 30 A ovo će ti biti znak: ove će se godine jesti što samo uzraste, druge pak godine što od toga nikne, a treće godine sijte i žanjite, i nasadite vinograde i jedite im rod. 31 A ostatak koji je preživio iz doma Judina opet će pustiti korijen u dubinu i roditi rod u visinu. 32 Jer iz Jeruzalema će izaći ostatak, i preživjeli s gore Siona. Revnost Gospoda Nad Vojskama to će učiniti.’ 33 Stoga ovako veli Gospod za kralja asirskoga: ‘U ovaj grad on ući neće i strijelu ovamo neće odapinjati; i neće preda nj sa štitom dolaziti niti će oko njega nasipe kopati. 34 Vratit će se putem kojim je i došao, a u ovaj grad on ući neće’, izjavljuje Gospod. 35 ‘Jer ja ću braniti ovaj grad, spasit ću ga sebe radi i zarad sluge svoga Davida.’« 36 Tada izađe anđeo Gospodnji i pobi u asirskome taboru stotinu i osamdeset i pet tisuća ljudi. I kad ujutro podraniše, gle — trupla: svi oni bijahu mrtvi.37 Potom se Sanherib, kralj asirski, podiže i ode, pa se vrati i ostade u Ninivi. 38 I dogodi se, dok se klanjao u domu svojega boga Nisroka, da ga njegovi sinovi Adramelek i Šarecer ubiše mačem; oni, potom, pobjegoše u zemlju araratsku. Tada se namjesto njega zakralji sin mu Esar-Hadon.