Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 41”.
1 »Ušutite preda mnom, otoci, i nek snagu obnove narodi! Neka se primaknu, pa neka onda govore; zajedno pristupimo k sudu. 2 Tko je s istoka podigao onoga koga u pravednosti pozva do nogu svojih, predajuć’ preda nj narode i podlažući mu kraljeve? Maču njegovu preda ih ko prah, ko pljevu razvijanu lȗku njegovu. 3 Progoni ih, mirno prolazeći putem kojim noga njegova nije hodila. 4 Tko je to učinio i izvršio, odiskona zovuć’ naraštaje? Ja, Gospod, ja sam taj, prvi i posljednji.« 5 Otoci vidješe i uplašiše se, uzdrhtaše krajevi zemaljski; približiše se i dođoše. 6 Svatko pomaže svojemu drugu, i bratu svojem kaže: »Budi hrabar!« 7 I ljevač hrabri zlatara, a onaj koji izravnava čekićem bodri onog koji kuje na nakovnju, govoreći o spoju: »Dobro je to.« I pričvršćuje ga čavlima da se ne pomiče. 8 A ti, Izraele, slugo moj, Jakove, koga sam izabrao, potomče Abrahama, prijatelja mojega! 9 Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njezinih; i rekoh ti: »Ti si moj sluga, tebe sam izabrao i nisam te odbacio. 10 Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se, jer ja sam Bog tvoj. Ja ću te krijepiti i pomagat ću ti, i poduprijet ću te desnicom pravednosti svoje.« 11 Gle, postidjet će se i smesti svi koji su se na tebe žestili; bit će kao ništa i propast će tȋ koji su se s tobom parbili. 12 Tȇ koji se s tobom prepirahu, njih ćeš tražiti, ali ih nećeš naći; tȋ koji s tobom ratuju bit će kao ništa, kao ništavilo. 13 Jer ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te držim za desnicu govoreć’ ti: ‘Ne boj se, ja ću ti pomoći.’ 14 Ne boj se, Jakove — crviću, ni vi, ljudi Izraelovi; ja ću ti pomagati’, izjavljuje Gospod i otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov. 15 Gle, učinit ću te mlatilom oštrim, novim, koje ima zupce; mlatit ćeš i drobiti planine, a brjegove u pljevu pretvoriti. 16 Vijat ćeš ih, i vjetar će ih odnijeti i vihor ih raspršiti. A ti ćeš se radovati u Gospodu, dičit ćeš se Svecem Izraelovim. 17 Ubogi i potrebiti vodu traže, a nje nema; jezik im se osuši od žeđi. Ja, Gospod, njih ću uslišati; ja, Bog Izraelov, ostavit’ ih neću. 18 Na goletima otvorit ću rijeke, i vrela usred dolina. Pustinju ću pretvoriti u jezero vodeno, a zemlju suhu u izvore vode. 19 U pustinji ću posaditi cedar, akaciju i mirtu i stablo uljike; u pustaru ću zajedno postaviti jelu, bor i čempres, 20 da bi svi zajedno vidjeli i znali i zapazili i razumjeli da to učini ruka Gospodnja i da to stvori Svetac Izraelov. 21 »Iznesite svoj spor«, veli Gospod, »predočite svoje dokaze«, veli kralj Jakovljev. 22 Neka pristupe i neka nam objave što će se zbiti: one negdašnje stvari — nek objave što je to bilo, da bismo razvidjeli i spoznali svršetak njihov; ili nam nagovijestite ono što dolazi. 23 Objavite ono što ima poslije doći, i spoznat ćemo da ste vi bogovi; jest, učinite dobro ili učinite zlo, da bismo se obazreli i zajedno gledali. 24 Gle, vi niste ništa i djela su vam ništavna; tko vas izabere, taj je gnusoba. 25 Podigoh jednoga sa sjevera, i taj će doći; s istoka sunčeva zazvat će ime moje. I poći će na glavare kao da su žbuka i kao što lončar po glini gazi. 26 Tko je to odiskona objavio — da bismo znali, i od davnina — da bismo rekli: »Pravedan je«? Ali nema nikoga tko bi objavio, ali nema nikoga tko bi nagovijestio, ali nema nikoga tko bi čuo riječi vaše. 27 Ja prvi rekoh Sionu: »Gle, eno ih!«, a Jeruzalemu: »Poslat ću glasnika radosne vijesti.« 28 Jer pogledah, ali ne bijaše nikog; i ne bȋ među njima savjetnika da, kad ih pitam, uzvrate riječ. 29 Gle, svi oni ništa su, djela su im ništavna; njihovi su liveni likovi vjetar i praznina.