Izaija 51

13. 01. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 51”.

1 »Čujte me, vi koji težite za pravednošću, koji tražite Gospoda: pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, i jamu duboku iz koje ste iskopani. 2 Pogledajte Abrahama, oca svojega, i Saru, koja vas porodi. Kad bijaše jedini, ja sam ga pozvao, pa ga blagoslovio i umnožio ga.« 3 Jer Gospod će utješiti Sion, utješit će sve njegove razvaline; i pustinju će njegovu poput Edena učiniti, a pustaru njegovu poput vrta Gospodnjega. Radost i veselje nalazit će se u njemu, zahvalnost i zvuk pjesme. 4 »Poslušaj me, puče moj, i posluhni me, moj narode! Jer od mene će zakon izaći, i pravdu ću svoju postaviti da počiva kao svjetlo pucima. 5 Blizu je pravednost moja, moje će spasenje izaći, a mišice moje sudit će pucima; otoci će na me čekati i u moju će se uzdati mišicu. 6 K nebu oči svoje podignite i na zemlju dolje pogledajte; jer nebesa će se kao dim rasplinuti, a zemlja će kao haljina ostarjeti. I žitelji njezini tako će izginuti. Ali spasenje moje trajat će dovijeka, i pravednosti moje neće nestati. 7 Poslušajte me, vi koji poznajete pravednost, puče kojemu je moj zakon u srcu: Ne bojte se poruge ljudske i ne strahujte od njihovih uvrjeda. 8 Jer moljac će ih kao haljinu izjesti, i kao vunu izjest će ih crv. Ali pravednost moja trajat će dovijeka, i spasenje moje od koljena do koljena.« 9 Probudi se! Probudi se! Zaodjeni se snagom, mišice Gospodnja! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti ona koja je isjekla Rahaba i probola zmaja? 10 Nisi li ti ona koja je isušila more, vode velikoga bezdana, koja je od dubine morske načinila put da otkupljeni prođu? 11 Tako će se iskupljenici Gospodnji vratiti i s pjesmom doći na Sion; i vječna radost bit će im nad glavama, zadobit će veselje i radost, uteći će tuga i uzdisanje. 12 »Ja, ja sam taj koji vas tješi. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjega koji je kao trava? 13 Ta zaboravio si Gospoda, tvorca svojega, koji je razapeo nebesa i utemeljio zemlju; i sveudilj strepiš, svaki dan, od tlačiteljeve jarosti, kao da se spremio da zatire. Ta gdje je jarost tlačiteljeva? 14 Prognanik hita da bude oslobođen, te neće umrijeti u jami niti će mu kruha nedostajati. 15 Jer ja sam Gospod, Bog tvoj, koji uzburkavam more da mu huče valovi« (Gospod Nad Vojskama ime je njegovo). 16 »I svoje sam ti riječi stavio u usta, i sjenom ruke svoje tebe sam zakrio, da nasadim nebesa i utemeljim zemlju i kažem Sionu: ‘Ti si moj puk.’« 17 Probudi se! Probudi se! Ustani, Jeruzaleme, ti koji si iz ruke Gospodnje pio čašu jarosti njegove. Ispio si talog čaše opojne, iskapio sve. 18 Od svih sinova što ih je rodio ne bijaše nikog da ga vodi, i od svih sinova što ih je podigao ne bijaše nikog da ga prihvati za ruku. 19 Ovo dvoje te snašlo — tko da te požali? — zator i propast i glad i mač — s kim da te utješim? 20 Sinovi tvoji klonuše, leže po uglovima svih ulica kao bivol u mreži. Puni su jarosti Gospodnje, prijekora Boga tvojega. 21 Zato čuj sad ovo, nevoljniče, koji si pijan, ali ne od vina. 22 Ovako veli tvoj Gospodin, Gospod i Bog tvoj, koji se parbi za svoj puk: »Evo, uzimam iz ruke tvoje čašu opojnu, talog čaše jarosti svoje; nikada ga više nećeš piti. 23 Nego ću je staviti u ruke mučitelja tvojih, onih koji duši tvojoj govore: ‘Pogni se da prijeđemo.’ A ti si im leđa kao tlo podmetao, i kao cestu za one koji prolaze.«