Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Izaija 57

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 57”.

1 Pravednik gine, a nitko to k srcu ne uzima; i milosrdni su ljudi uklonjeni, ali to nitko ne shvaća. Jer pravednik se uklanja oda zla. 2 On će ući u mir. Počivat će u svojim posteljama koji su hodili u njegovoj čestitosti. 3 »Zato sad pristupite amo, sinovi gatarini, potomstvo preljubnice i bludnice! 4 Komu se podsmjehujete? Na koga razvaljujete usta? Komu jezik plazite? Niste li vi djeca prijestupnička, potomstvo laži, 5 vi koji se raspaljujete za kumirima pod svakim zelenim stablom koljući djecu po dolinama i pod rasjelinama stijena? 6 Dio ti je među glatkim potočnim kamenovima, oni, oni su ti baština; i njima si izlijevala ljevanicu, prinosnicu prinosila. Zar ću se time utješiti? 7 Na gori visokoj i uzdignutoj postelju si svoju postavila; i tamo si se popela da prineseš žrtvu. 8 I za vrata i dovratnike metnula si spomen svoj. Jer raskrila si se otišav’ od mene; i uzašavši, prostrla si postelju svoju i sklopila ti si savezs njima. Voljela si postelju njihovu gdje si im gledala golotinju. 9 I odlazila si kralju s uljem, i gomilala svoje mirise; i nadaleko si slala glasnike svoje, i strovalila se do Šeola. 10 Izmorila si se duljinom svojih putova, ali nisi rekla: ‘Ovo je očajno!’ Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ. 11 Ta koga si se uplašila i pobojala da si slagala i mene se nisi spominjala niti si me k srcu uzimala? Nisam li ja šutio, i to zadugo; zato me se nisi bojala? 12 Ja ću objaviti tvoju pravednost i djela tvoja, ali to ti neće koristiti. 13 Kad staneš vikati, neka te zbirka tvojih kumira izbavi. Ali sve njih raznijet će vjetar, dašak će ih odnijeti. A tko se k meni utječe, zaposjest će zemlju i baštiniti svetu goru moju.«14 Tada će reći: »Naspite, naspite, pripravite put, uklonite svaku zapreku s puta puka mojega.« 15 Jer ovako veli Višnji i Uzvišeni, koji prebiva u vječnosti a ime mu je Sveti: »Prebivam na visoku i svetu mjestu, te s onim koji je skrušena i ponizna duha, da oživim duh poniznih i da oživim srce skrušenih. 16 Ta neću se parbiti dovijeka niti ću se zauvijek srditi; jer duh bi preda mnom klonuo, i duše što sam ih ja načinio. 17 Zbog bezakonja njegove lakomosti ja se rasrdih i udarih ga; sakrih se i rasrdih, a on ode vrativši se putovima srca svojega. 18 Vidio sam putove njegove, ali ću ga iscijeliti; i vodit ću ga, i pružiti utjehu njemu i onima koji s njim tuguju. 19 Ja stvaram plod usana: Mir, mir onomu koji je daleko i koji je blizu«, veli Gospod, »i ja ću ga iscijeliti.« 20 A opaki su kao more uzbibano što se ne može primiriti i čije vode mulj i blato izmeću. 21 »Nema mira opakima«, kaže Bog moj.