Izaija 59

21. 01. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 59”.

1 Gle, nije ruka Gospodnja prekratka da spasi niti mu je uho preteško da čuje, 2 nego su bezakonja vaša načinila razdvojnicu između vas i Boga vašega, i grijesi su vaši zakrili mu lice od vas da ne čuje. 3 Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a prsti vaši u bezakonju; vaše su usne govorile laž, jezik vaš mrmlja opačine. 4 Nitko ne poziva na pravdu i nitko se ne parbi za istinu; uzdaju se u ništavilo i govore laž, zaniješe zloću i rađaju bezakonje. 5 Legu jaja ljutičina i tkaju paukovu mrežu; tko pojede od njihovih jaja, umire, a iz onoga koje je razbijeno izvlači se guja. 6 Njihove mreže neće postat’ odjeća i djelima se svojim oni neće pokriti; njihova su djela djela bezakonička, i činidba nasilja njima je u rukama. 7 Noge im k zlu hitaju i žure proliti krv nedužnu; misli su im misli bezakoničke, pustoš i propast na njenim su putovima. 8 Put mira ne upoznaše i nema pravde na njihovim stazama. Iskrivili su svoje putove; tko god njima kroči, mira ne poznaje. 9 Stoga je pravda daleko od nas i pravednost nas ne dostiže; nadasmo se svjetlosti, kad gle — tmina; i sjaju, ali u tami hodimo. 10 Kao slijepci pipamo po zidu, pipamo kao da smo bez očiju; spotičemo se u podne kao za sumraka, kao mrtvi na pustim mjestima. 11 Svi mi mumljamo ko medvjedi i gučemo tužno kao golubovi. Nadamo se pravdi, ali nje nema; i spasenju — od nas je daleko. 12 Jer naši se prijestupi umnožiše pred tobom i grijesi naši posvjedočiše protiv nas. Ta prijestupi su naši s nama, a bezakonja naša — za njih znamo: 13 sagriješismo i odrekosmo se Gospoda, i odstupismo od Boga svojega; promicasmo nasilje i otpadništvo, zanijesmo i iznosismo iz srca riječi lažljive. 14 Tako je pravica potisnuta nazad, a pravda je ostala podalje; jer na ulici je posrnula istina, i pravičnost nije mogla ući. 15 Da, nestade istine, a tko se uklonio oda zla, postao je plijenom. I Gospod to vidje, i bijaše mrsko u njegovim očima to što nema pravde. 16 I vidje da nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika; zato mu njegova mišica pribavi spasenje, i pravednost njegova — ona ga poduprije. 17 Jer pravednost odjenu ko oklop i kacigu spasenja stavi si na glavu; i odjenu kao odjeću haljine odmazde, i ogrnu se revnošću ko plaštem. 18 Kakva su im djela, tako će uzvratiti: srdžbom svojim protivnicima, plaćom svojim neprijateljima; otocima uzvratit će naplatom. 19 I bojat će se sa zapada imena Gospodnjega, i s istoka sunčeva slave njegove. Kad neprijatelj navali ko bujica, Duh Gospodnji nagnat će ga u bijeg.20 »I doći će Otkupitelj Sionu, i onima u Jakovu koji se odvrate od prijestupa«, riječ je Gospodnja. 21 »A što se mene tiče«, veli Gospod, »ovo je moj savez s njima: Duh moj koji je na tebi i riječi moje što sam ti ih stavio u usta neće odstupiti od usta tvojih ni od usta potomstva tvojega ni od usta potomaka potomstva tvojega«, veli Gospod, »od sada pa dovijeka.«