Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 6”.
1 One godine kad umrije kralj Uzija vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu, a skuti mu ispunjahu hram. 2 Iznad njega stajahu serafi, svaki s po šest krila: dvama su zaklanjali lice svoje, dvama pak zaklanjahu noge svoje, a dvama su letjeli. 3 I vikahu jedan drugomu i govorahu: »Svet, svet, svet Gospod Nad Vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!« 4 I od glasa kojim vikahu zatresoše se dovratci na pragovima i Dom se napuni dimom. 5 Nato rekoh: »Jao meni, jer propadoh! Ta ja sam čovjek nečistih usana i usred puka nečistih usana ja prebivam; jer oči moje vidješe Kralja, Gospoda Nad Vojskama!« 6 Tada doletje k meni jedan od serafa; a u ruci mu bijaše žerava što je kliještima uze sa žrtvenika. 7 I dotače se mojih usta te reče: »Evo, ovo se dotače tvojih usana: i tvoje je bezakonje maknuto, a tvoj grijeh očišćen.« 8 Tada začuh glas Gospodnji što govoraše: »Koga ću poslati i tko će nam poći?« A ja rekoh: »Evo me! Mene pošalji!« 9 A on reče: »Idi i reci ovomu puku: ‘Slušat ćete slušajući, i nećete razumjeti; i gledat ćete gledajući, i nećete spoznati.’ 10 Usali srce tog puka i otežaj mu uši i zaslijepi mu oči, da očima svojim ne vide i ušima svojim ne čuju i srcem svojim ne razumiju te se ne obrate i budu iscijeljeni.« 11 Nato rekoh: »Dokle, Gospodine?« A on reče: »Dok gradovi ne ostanu pusti i bez stanovnika, i kuće bez ljudi, a zemlja sasvim opustošena, 12 i dok Gospod ljude ne otpravi daleko pa usred zemlje bude mnogo napuštenih mjesta. 13 Ostane li u njoj još desetina, i ona će se vratiti i biti zatrta, poput šȋba ili hrasta čije deblo ostane kad s njega popada lišće. Sveto sjeme bit će deblo njihovo.«