Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 63”.
1 Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bocre, u crvenim haljinama, taj što je veličanstven u svojoj odjeći, što u silini snage svoje korača? »Ja sam to koji govorim u pravednosti, koji sam uzmožan spasiti.« 2 Zašto je crvena odjeća tvoja, i haljine ti kao u onoga koji gazi u tijesku? 3 »U gnječilu sam sȃm gazio i nitko između narodā ne bijaše sa mnom. Jer u gnjevu sam ih svojem gazio i gnječio ih u svojoj jarosti; i krv njihova poprska mi haljine te iskaljah svu odjeću svoju. 4 Jer dan osvete bijaše mi na srcu i dođe godina otkupljenika mojih. 5 I ja pogledah, ali ne bijaše nikoga da pomogne; i začudih se što ne bijaše nikoga da podupre. Tada mi moja mišica pribavi spasenje, i jarost moja — ona me poduprije. 6 I u gnjevu svojemu zgazih puke i opih ih u svojoj jarosti i prolih na zemlju krv njihovu.« 7 Spominjat ću se milosrđa Gospodnjega i hvala Gospodnjih, svega što nam Gospod učini, i velike dobrote prema domu Izraelovu što im je učinio po smilovanju svojemu i po mnoštvu milosrđa svojih. 8 Jer reče: »Doista, oni su moj puk, sinovi koji se neće iznevjeriti.« Stoga im posta spasiteljem. 9 U svim njihovim nesrećama on bijaše nesretan, i spasi ih anđeo nazočnosti njegove. U svojoj ljubavi i u smilovanju svojemu on ih je otkupio i podigao ih i nosio ih u sve dane odvajkada. 10 Ali se oni pobuniše i ožalostiše njegova Duha Svetoga. Zato se okrenu da im bude neprijatelj, sam je na njih zavojštio. 11 Tada se spomenu davnih dana, Mojsija i puka njegova: »Gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? Gdje je onaj koji sred njih stavi svoga Duha Svetoga, 12 koji je vodio desnicu Mojsijevu svojom slavnom mišicom, koji je pred njima vode razdijelio da sebi pribavi ime vječno; 13 koji ih je vodio preko bezdana kao konja po pustinji, da se ne bi spoticali?« 14 Kao što stoka slazi u dolinu, Duh Gospodnji dade im počinka. Tako si ti vodio puk svoj da pribaviš sebi slavno ime. 15 Pogledaj s nebesa i razvidi iz svog prebivališta svetog i slavnog. Gdje je tvoja revnost i sila tvoja? Ganuće tvog srca i tvoja smilovanja prema meni, jesu li se suspregnuli? 16 Jer ti si naš otac. Ako i Abraham ne zna za nas i Izrael nas ne poznaje, ti si, Gospode, otac naš; „Otkupitelj naš odvijeka” tebi je ime. 17 Zašto si nas, Gospode, pustio da zađemo s putova tvojih, zašto si dao da nam otvrdne srce da se tebe ne bojimo? Vrati se poradi slugu svojih, plemenā svoje baštine. 18 Tvoj sveti puk zaposjednu tvoje svetište, al’ zakratko: izgaziše ga naši protivnici. 19 Postadosmo kao oni kojima nikada nisi vladao, koji nisu tvojim imenom nazvani.