“Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga.” (Rimljanima 13,8)
Svijet ima pravo očekivati strogo poštenje od biblijskih kršćana. Zbog ravnodušnosti jednog čovjeka u vraćanju dugova, cijeli naš narod nalazi se u opasnosti da bude smatran nepouzdanim.
Oni koji teže za pobožnošću, trebaju ukrasiti nauk koji ispovijedaju i ne dati priliku da istina bude osramoćena nerazumnim postupcima. “Nikomu ništa ne dugujte.” (Rimljanima 13,8)
Nikada se nemoj zaduživati. Bolje ti je da se odrečeš tisuću stvari nego da se zadužuješ. Upadanje u dugove bilo je prokletstvo tvojeg života. Izbjegavaj ga kao što bi izbjegavao boginje.
Učini svečani zavjet s Bogom da ćeš Njegovim blagoslovom otplatiti svoje dugove i potom nikome nemoj dugovati ništa, makar živio na kaši i kruhu. Jednostavno je napuniti stol tako što ćeš iz svojeg džepa izvaditi još novca. Vodi brigu o sitnijem novcu, a dolari će se brinuti o sebi. Novčić ovdje i novčić ondje koje potrošiš za ovo i za ono uskoro postaju dolari. Odriči se barem dok si ogrezao u dugovima. … Nemoj posustati, nemoj se obeshrabriti niti se vratiti na staro. Odrekni se ukusa, suprotstavi se ugađanju apetitu, uštedi novčić i otplaćuj svoje dugove. Vrati ih što je brže moguće. Kad budeš mogao ponovno stajati uspravno kao slobodan čovjek nikome ne dugujući ništa, postići ćeš veliku pobjedu.
Ako vidite da je tko u dugu i stvarnoj nemogućnosti da ispuni svoje obveze, ne primoravajte ga da čini ono što ne može. Takvima treba dati mogućnost da se oslobode svojih dugova i spriječiti ih da to učine ponovno. Iako se postupak primoravanja može činiti ispravnim, to nije Božja milost i ljubav.
Neki nisu dovoljno oprezni i navlače na sebe dugove koje su mogli izbjeći. Drugi pokazuju opreznost koja graniči s nevjerom. Koristeći se okolnostima, povremeno možemo uložiti novac da bismo ojačali i podigli Božje djelo, a da se ipak strogo držimo ispravnih načela. (Temelji sretnog doma, str. 322,323)