Izbor je vaš

4. 03. 2024.

“Onda izaberite danas kome ćete služiti.” (Jošua 24,15)

Tko god se ne želi predati Bogu, nalazi se pod vlašću druge sile. On nije svoj gospodar. On može govoriti o slobodi, ali se nalazi u najcrnjem ropstvu. Nije mu dopušteno da sagleda ljepotu istine, jer je njegov um pod vlašću Sotone. Dok sâm sebi laska da slijedi naloge vlastitog razuma, on sluša volju kneza tame. Krist je došao da s duše raskine okove ropstva grijehu. “Dakle, ako vas sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.” “Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti.” (Rimljanima 8,2)

U djelu otkupljenja nema prisile. Ne primjenjuje se nikakva izvanjska sila. Pod utjecajem Božjeg Duha, čovjek je slobodan da izabere kome želi služiti. U promjeni koja nastaje kad se duša podčini Kristu nalazi se najuzvišeniji smisao slobode. Istjerivanje grijeha je djelo same duše. Istina, mi nemamo sile da se sami oslobodimo Sotonine vlasti, ali kad se želimo osloboditi grijeha, i u svojoj velikoj potrebi zavapimo za silom koja je izvan i iznad nas, snage duše povezuju se s božanskom silom Duha Svetoga te se sad pokoravaju nalozima volje u ispunjavanju Božje nakane.

Jedini uvjet koji omogućuje čovjekovu slobodu postoji u jedinstvu s Kristom. “Istina će vas osloboditi”, a Krist je istina. Grijeh može pobijediti samo ako oslabi um i uništi slobodu duše. Podčinjavanje Bogu znači obnovu čovjekove osobnosti — prave slave i čovjekovog dostojanstva. Božanski zakon kome se pokoravamo jest “zakon slobode” (Jakov 2,12).

Farizeji su tvrdili da su Abrahamova djeca, a Isus im je rekao da takvu tvrdnju mogu dokazati samo ako čine Abrahamova djela. Prava Abrahamova djeca živjet će kao što je on živio, životom poslušnosti Bogu. Ona ne bi pokušavala ubiti Onoga tko je govorio istinu poslanu od Boga. U kovanju zavjere protiv Krista rabini nisu činili Abrahamova djela. Bilo je bezvrijedno to što su bili samo tjelesno Abrahamovi potomci. Bez duhovne veze s njim, koja bi se otkrila u posredovanju istog duha i vršenju istih djela, oni nisu bili njegova djeca. (Isusov život, str. 383,384)