Jutarnji stih

Izdvajanje od svijeta

„Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.“ (2. Korinćanima 6,18)

Bilo mi je naređeno da pozornost našeg naroda usmjerim na pouku koju je Gospodin dao Izraelu o važnosti udaljavanja od svijeta. …

Za vrijeme Davidove vladavine, Izrael je stekao snagu i čvrstinu poštovanjem Božjeg zakona. Međutim, vladari koji došli nakon njega, podlegli su želji za samouzvišenjem. …

Gospodin je dugo imao strpljenja s njima, često ih je pozivao na pokajanje. Međutim, oni nisu slušali i Bog je konačno odgovorio sudom, pokazujući im koliko su slabi bez Njega. Vidio je da su odlučili ići svojim putem pa ih je predao u ruke njihovih neprijatelja.

Zbog saveza koje je sklapao sa svojim neznabožačkim susjedima, Izrael je izgubio svoj položaj posebnog Božjeg naroda. Bili su oslabljeni zlim navikama onih s kojima su sklapali svoje neodobrene saveze. Povezivanje sa svijetom navelo ih je da izgube prvu ljubav i revnost u službi za Boga. Prodali su se drugima da bi stekli prednosti koje su im donijele samo razočaranje i gubitak mnogih dragocjenih duša.

Iskustvo Izraela bit će i iskustvo svih onih koji od svijeta traže snagu, odvraćajući se time od živoga Boga. Oni koji odbacuju Svemogućega, Izvor svake snage, i udružuju se sa svjetovnim ljudima postajući ovisni o njima, osjećaju gubitak moralne snage i postaju isti kao i oni na koje su se oslonili. …

Bog se pozivima i obećanjima obraća onima koji griješe. On im nastoji prikazati njihove pogreške i dovesti ih u pokajanje. Ali ako ne ponize svoje srce pred Njim, ako se žele uzdići iznad Njega, On im se mora obratiti kao Sudac. Oni koji ustraju u sramoćenju Boga svojim oslanjanjem na ruku svjetovne sile, nikad se neće približiti Bogu, nikad se neće s Njim povezati.

Danas je Božjem narodu upućena Njegova riječ: „Zato ’iziđite između njih i odvojte se’. … ’Ne dotičite se ničega nečista, i ja ću vas primiti! Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri’, veli Gospodin Svemogući.“ (2. Korinćanima 6,17.18)

Božji narod treba biti obilježen kao narod koji u punoj mjeri služi Gospodinu iz cijelog srca ne tražeći nikakve časti za sebe, imajući na umu da se najsvečanijim zavjetom obvezao da će služiti Gospodinu, da će služiti samo Njemu. (Review and Herald, 4. kolovoza 1904.)


Komentiraj