“Iziđite iz nje, moj narode, da ne ostanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!” (Otkrivenje 18,4)
Vidjela sam anđele kako se žure amo–tamo, spuštaju se na Zemlju pa se vraćaju na Nebo vršeći pripreme za neki važan događaj. Zatim sam vidjela jednog silnog anđela kojem je bilo zapovjeđeno da siđe na Zemlju i svoj glas ujedini s glasom trećeg anđela; time je dodao posebnu silu njegovoj vijesti. Ovom je anđelu dana velika moć i slava i kad je sišao, Zemlja se rasvijetlila od njegova sjaja. Svjetlo koje je pratilo ovog anđela doprlo je svuda dok je snažnim glasom vikao: “Pade, pade veliki Babilon i posta boravištem demona i skloništem svih nečistih duhova, skloništem svih nečistih ptica.” Tako se ponovila vijest o padu Babilona koju je objavio drugi anđeo, uz dodatno spominjanje svih opačina koje su se uvukle u crkve od 1844. godine. Pomoć ovog anđela dolazi u pravo vrijeme da se pridruži posljednjem velikom djelu vijesti trećeg anđela, koja prerasta u glasnu viku. Tako se Božji narod priprema da opstane u času kušnje koji će uskoro doći. Vidjela sam kako na njima počiva veliko svjetlo i oni su se ujedinili u objavljivanju vijesti trećeg anđela.
S Neba su poslani anđeli da pomognu moćnom anđelu; čula sam kako na sve strane odjekuju glasovi: “Iziđite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala! Jer njezini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetio njezinih opačina.” Izgledalo je da je ova vijest dodatak trećoj vijesti, jer joj se pridružila kao što se 1844. ponoćni poklič pridružio vijesti drugog anđela. Božja je slava počivala na svetima koji su strpljivo čekali i neustrašivo objavljivali posljednju svečanu opomenu objavljujući pad Babilona i pozivajući Božji narod da iziđe iz njega kako bi izbjegao njegovu strašnu sudbinu.
Svjetlo koje je obasjavalo čekaoce dopiralo je svuda i oni u crkvama koji su imali nešto svjetla, a nisu čuli ni odbacili tri vijesti, odazvali su se pozivu i napustili pale crkve. Otkad su objavljene ove vijesti, mnogi su ušli u godine u kojima odgovaraju sami za sebe. Svjetlo ih je obasjalo pa su bili u stanju birati između života i smrti. Neki su izabrali život i pridružili se onima koji su čekali svojega Gospodina i vršili sve Njegove zapovijedi. (Rani spisi, str. 224,225)