Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Izlazak 13.
1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Posveti mi sve prvorođeno! Sve, što u sinova Izraelovih kod čovjeka i stoke najprije dođe iz krila materina, pripada meni.” 3 I Mojsije reče narodu: “Spomenite se ovoga dana, u koji izađoste iz Egipta, iz kuće ropstva; jer vas rukom jakom Gospod izvede odanle. Zato se ne smije ništa jesti s kvascem. 4 Danas, u mjesecu abibu izlazite. 5 I kad te Gospod uvede u zemlju Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Hiveja i Jebuseja, za koju se je zakleo ocima tvojim, da će ti je dati, zemlju, u kojoj teče mlijeko i med, onda obdržavaj taj običaj u ovom mjesecu! 6 Sedam dana jedi kruh nekvasan, a sedmi dan neka bude u čast Gospodu svetkovina svečana! 7 Samo nekvasno neka se jede kroz sedam dana, i ništa kvasno ne smije se vidjeti u tebe. I ne smije se naći u tebe nikakav kvasac u cijelom području tvojemu! 8 A sinu svojemu imaš reći u taj dan ovo: zbog toga, što mi učini Gospod, kad sam izlazio iz Egipta, čini se to. 9 I neka ti to bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen na čelu tvojemu, da zakon Gospodnji uvijek bude u ustima tvojim, jer te rukom jakom izvede Gospod iz Egipta. 10 Zato vrši naredbu ovu od godine do godine u vrijeme određeno! 11 I kad te uvede Gospod u zemlju Kanaanaca, kao što se je zakleo tebi i ocima tvojim, i kad ti je dadne. 12 Tada posveti Gospodu sve, štogod je prvorođeno! I svako prvenče od stoke tvoje, ako je muško, pripada Gospodu. 13 A svako magare prvenče otkupi janjetom, ili ako ga nećeš otkupiti, slomi mu šiju! Nadalje kod svoje djece moraš otkupiti svakoga muškog prvorođenca. 14 Ako te onda jednoga dana upita sin tvoj: Što znači to? – odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Gospod iz Egipta, iz kuće ropstva. 15 Jer kad nas ne htjede faraon pustiti da otidemo, pobi Gospod sve prvorođence u zemlji egipatskoj, od prvorođenca čovječjega do prvenca stoke. Zato žrtvujem Gospodu sve, što je prvorođeno, ako je muško, i otkupim svakoga prvorođenca sinova svojih. 16 I neka ti to bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen na čelu tvojemu, da nas rukom jakom izvede Gospod iz Egipta!” 17 I kad faraon pusti narod da otide, ne odvede ih Bog putem prema zemlji filistejskoj, makar bi to bio put najbliži, jer pomisli Bog, da bi se mogao narod pokajati, kad bi se morao boriti, pa se opet vratiti a Egipat. 18 Zato dade Bog zavesti narod putem prema pustinji na Crvenom moru. Za boj opremljeni otidoše sinovi Izraelovi iz zemlje egipatske. 19 Mojsije uze sa sobom kosti Josipove. Ovaj je naime bio svečano zakleo sinove Izraelove: “Kad vas Bog milostivo pohodi, onda uzmite sa sobom kosti moje odavde!” 20 Tako se digoše od Sukota i utaboriše se u Etamu, na kraju pustinje, 21 A Gospod je išao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im pokazuje put, a noću u stupu od ognja, da im svijetli, da bi mogli putovati danju i noću. 22 Nije se uklanjao ispred roda stup od oblaka danju ni stup od ognja noću.