Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Izlazak 2

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Izlazak 2.

1 A neki čovjek iz doma Levijeva ode i oženi se kćeri Levijevom. 2 I žena zače te rodi sina. I kad ga je vidjela kako je on lijep, krila ga je tri mjeseca. 3 No kad ga više nije mogla kriti, nabavila je za nj košaricu od rogoza i oblijepila je smolom i paklinom te stavila dijete u nju i položila je u trstiku na obali rijeke. 4 A sestra njegova stala je podalje da vidi što će se s njime dogoditi. 5 Uto siđe faraonova kći da bi se okupa­la u rijeci, a njene sluškinje šetale su pokraj rijeke. I spazi ona košaricu u trstici pa pošalje sluškinju da je donese. 6 I kad je otvori, ugleda dijete; kad gle, dječak zaplaka. A ona se sažali na nj te reče: »To je jedno od hebrejske djece.« 7 Tada njegova sestra reče kćeri fara­onovoj: »Hoćeš li da odem i pozovem ti dojilju među hebrejskim ženama da ti doji dijete?« 8 A kći joj faraonova rekne: »Idi!« I djevojka ode pa pozove djetetovu majku. 9 Tada joj reče faraonova kći: »Odnesi ovo dijete i doji mi ga, a ja ću ti davati plaću.« I žena uzme dijete te ga je dojila. 10 A kad je dijete poraslo, odnese ga kćeri faraonovoj te joj posta sinom. I nadjenu mu ime Mojsije te reče: »Jer sam ga iz vode izvadila.« 11 I dogodi se onih dana, kad Mojsije već bijaše poodrastao, da izađe k braći svojoj i vidje njihove muke. Spazi tada kako neki Egipćanin tuče nekog Hebreja, jednoga od braće njegove. 12 I osvrnu se amo-tamo pa kad vidje da nema nikoga, ubi Egipćanina i zatrpa ga u pijesak. 13 Izađe on i drugi dan, kad gle — dva se Hebreja tuku. Tad reče onomu koji bijaše kriv: »Zašto udaraš druga svojega?« 14 A ovaj reče: »Tko je tebe postavio nad nama za glavara i suca? Zar ti i mene kaniš ubiti kao što si ubio onoga Egipćanina?« Nato se Mojsije uplaši te reče: »Zacijelo se doznalo za ono.« 15 A kad je za to čuo faraon, tražio je da pogubi Mojsija; ali Mojsije pobježe pred faraonom i zaustavi se u zemlji midjanskoj. I sjede kraj nekog studenca. 16 A u midjanskoga svećenika bijaše sedam kćeri. Ione dođoše te zahvatiše vode i napuniše pojila da napoje stado oca svojega. 17 Ali dođoše pastiri i potjeraše ih. No Mojsije usta i obrani ih, pa im napoji stado. 18 I dođoše k Reuelu, ocu svojemu, a on reče: »Kako ste se danas tako brzo vratile?« 19 One pak rekoše: »Neki Egipćanin izbavio nas je iz ruke pastirâ pa nam još i zahvatio dovoljno vode i napojio stado.« 20 Nato on reče kćerima svojim: »A gdje je on? Zašto ste ostavile toga čovjeka? Pozovite ga da blaguje kruha.« 21 I Mojsije prista ostati kod toga čovjeka. I dade on Mojsiju svoju kćer Ciporu. 22 A kad ona rodi sina, on mu nadjenu ime Geršom, »jer sam«, reče, »došljak u tuđoj zemlji.« 23 I dogodi se, poslije mnogo vremena, da umrije kralj egipatski. A sinovi su Izraelovi stenjali u ropstvu; i vikali su te vapaj njihov iz ropstva uzađe k Bogu. 24 A Bog je čuo njihovo zapomaganje i spomenuo se Bog saveza svojega s Abrahamom, Izakom i Jakovom. 25 I pogleda Bog na sinove Izraelove te se zauze za njih.