U prekrasnom okruženju u Maruševcu i veselom društvu izviđača i njihovih voditelja proveli smo nezaboravan i ispunjen vikend od 30. svibnja do 2. lipnja 2024. Iako to nije bio klasični First kamp, s obzirom da smo zbog kiše morali biti smješteni u prostorijama crkve u Maruševcu, ni kiša, niti vjetar nisu nas omeli u svladavanju vještina koje su naši vrijedni voditelji pripremili za polaznike ovogodišnjeg kampiranja.
Započeli smo zajedničkim okupljanjem i bogoslužjem te podjelom zaduženja, kako to obično biva na našim kampiranjima. Svako kršćansko izviđačko društvo (KID) dobiva svoje zaduženje, pa se onda sutradan mijenjamo. Svi izviđači su rado prihvatili vođenje bogoslužja i pripremanje pjesama ili psalma, isto tako su rado pomagali u čišćenju sanitarnih prostorija i održavanju higijene i urednosti cijelog prostora i — naravno — brinuli jedni za druge, jer se stariji izviđač uvijek brine za mlađega.
Tema cijelog našeg kampiranja bila je “Susreti s Isusom”. Naši govornici su bili João Macedo Relić, Zlatko Musija i Dejan Vučetić. Govornici su na zanimljiv i jasan način potaknuli svu djecu na razmišljanje o tome kako susret s Isusom trajno mijenja živote onih koji su Ga susreli. Na bogoslužju su u stariju skupinu izviđača primljeni Hana Radovanović i Robert Mužar.
Osim bogoslužja na kojima svi uvijek rado pjevamo iz svega srca, ovaj First kamp je bio bogat izviđačkim aktivnostima i učenjem novih vještina kojima su nas naši voditelji poučavali. Naučili smo kako načiniti ljuljačku koristeći dva čvora, rezbarili smo privjeske na drvetu i ukrašavali ih; neki su naučili, a neki utvrdili znanja iz prve pomoći na zanimljivoj radionici; a čvorove koje smo naučili za izradu ljuljačke koristili smo ponovno za izradu takozvane “rimske kočije” s kojom smo se utrkivali.
Središnji dio kampiranja bilo je subotnje bogoslužje i proslavljanje Isusa Krista. Njemu pripada sva hvala i čast za sve naše sposobnosti i vještine. Bogoslužje smo imali zajedno s vjernicima crkve u Maruševcu koji su nam pružili toplu dobrodošlicu. Nakon bogoslužja pošli smo put Ravne Gore, na kojoj nas je nakon dugog planinarenja dočekao prekrasan pogled na dvorac Trakošćan i zagorske brege.
Osim svega navedenog, puno smo se igrali, smijali, razgovarali oko logorske vatre, uživali u ukusnim obrocima iz maruševečke kuhinje i na kraju dana jedva dočekali odmor na našim podlogama i u vrećama za spavanje.
Hvala Bogu i svima koji su pridonijeli da naše kampiranje, ili kantonovanje — kako god ga nazvali, bude tako uspješno i nezaboravno.
Mirjana Mojzeš Radovanović
