“Budući da je po čovjeku došla smrt, po Čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti.” (1. Korinćanima 15,21.22)
Život je baština pravednika, a smrt je naslijeđe bezbožnika.
Duša koja je sagriješila umrijet će vječnom smrću — smrću koja će vječno trajati i za koju nema nade u uskrsnuće; tada će Božji gnjev biti zadovoljen.
Zapanjilo me je što je Sotona tako uspio uvjeriti ljude da Božje riječi: “Onaj koji zgriješi, taj će umrijeti”, znače da duša koja sagriješi neće umrijeti, već da će vječno živjeti u bijedi. Anđeo je rekao: “Život je život, u boli ili sreći. Smrt je bez boli, bez radosti i bez mržnje.”
Krist je podnio bolnu smrt u ponižavajućim okolnostima kako bismo mi imali život. On je predao svoj dragocjeni život da bi mogao pobijediti smrt. Ali ustao je iz groba, a bezbroj anđela koji su došli promatrati kako prima život koji je položio, čuli su Njegove riječi pobjedonosne radosti dok je stajao iznad Lazarovog groba izjavljujući: “Ja sam uskrsnuće i život.” (Ivan 11,25)
Na pitanje: “Jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut može?” imamo odgovor. Podnijevši smrtnu kaznu silaskom u grob, Krist je osvjetlao grob za sve koji umiru u vjeri. Bog je u ljudskom obličju navijestio život i besmrtnost u Evanđelju. Krist je smrću osigurao vječni život za sve koji vjeruju u Njega. On je smrću osudio začetnika grijeha i nevjerovanja na kaznu grijeha — vječnu smrt.
Vlasnik i darovatelj vječnog života, Krist, bio je jedini koji je mogao pobijediti smrt. On je naš Otkupitelj.
Krist je život. Onaj koji je prošao smrt da uništi onoga koji je imao vlast nad smrću, Izvor je svega života. Ima melema u Gileadu, a i Liječnik je tamo. (Vjera kojom živim, str. 182)
Za razmišljanje: Ako je Isus “život”, što se događa sa mnom kada nisam jedno s Njim, kad se odvojim od Njega?
Preporučujemo:
