“Pred licem tvojim punina je radosti, s desne tvoje blaženstva su vječna.” (Psalam 16,11 — Varaždinska Biblija)
Od svih značajki odgoja u našim studenskim domovima na prvome su mjestu vjerski sastanci. Njima treba pristupiti s najvećom ozbiljnošću i pobožnošću, ali u njih treba svakako unijeti što je moguće više udobnosti. Oni ne trebaju trajati dugo kako ne bi postali zamorni, jer bi to na umove mladih djelovalo tako da vjeru povežu sa svime što je suhoparno i nezanimljivo pa bi mnogi od njih bili navedeni da svojim utjecajem stanu na stranu neprijatelja, a da su bili ispravno poučeni, postali bi blagoslov za svijet i za Crkvu. Subotnji sastanci, jutarnja i večernja okupljanja u studentskom domu i u kapeli, ako nisu mudro planirani i oživljeni Duhom Božjim, mogu postati formalni, neugodni i neprivlačni i za madež najopterećeniji od svih školskih sastanaka. Društvene sastanke i sve druge vjerske sastanke treba tako planirati i provoditi da budu ne samo korisni, nego i ugodni kako bi bili privlačni. Zajedničke molitve povezat će srca s Bogom vezama koje se neće samo tako raskinuti. Otvoreno i hrabro priznanje Krista, pokazivanje Njegove krotkosti, poniznosti i ljubavi u karakteru, očarat će druge ljepotom svetosti.
U svim prigodama Krista treba uzvisiti kao onoga koji se “ističe među tisućama”, koji je sav “od ljupkosti” (Pjesma 5,10.16). Njega treba prikazati kao Izvor sveg zadovoljstva, Davatelja svakog dobrog i savršenog dara, Početnika svakog blagoslova i kao Onoga u kojem su usredotočene sve naše nade u vječni život. Neka se na svakom vjerskom sastanku pojavljuje Božja ljubav i radost kršćanskog iskustva u njihovoj pravoj ljepoti. Prikažite Spasitelja kao obnovitelja od svih posljedica grijeha.
Da biste to postigli, morate izbjegavati svaku uskogrudnost. Bit će potrebno iskreno i ozbiljno posvećenje srca. Bitna je revna, aktivna pobožnost nastavnika. Ima za nas sile ako je želimo dobiti. Postoji za nas milost ako je budemo cijenili. Duh Sveti čeka na našu molbu ako budemo tražili sa žarom koji je u skladu s vrijednošću cilja kojemu težimo. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 151,152)
Za razmišljanje: Što smatram najznačajnijim u vremenu provedenom u proučavanju i razmišljanju o Bogu? Što mi donosi najveću radost na bogoslužju u crkvi?