“Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi — ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim — da s njim budemo i proslavljeni.” (Rimljanima 8,17)
Utjecaj milosti omekšava srce, oplemenjuje i čisti osjećaje dajući nebesku profinjenost i osjećaj za prikladnost. Kršćanin ne može uzdizati sebe jer to ne bi bilo nalik Kristu. Otkupitelj svijeta, grešnikova Zamjena i Jamac, kaže: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28) …
Ipak, imajmo uvijek na umu da krotki i ponizni Isus ima duh i ambiciju osvajača. Golema prostranstva nad kojima zemaljski moćnici drže vlast nisu odgovarajuća pozornica za pokazivanje Njegove milosti, ljubavi i slave. Onaj koji iskreno ljubi Gospodina Isusa Krista, ljubit će i one radi čijeg je spasenja Krist umro, i prigrlit će objeručke svaku priliku da služi Kristu u osobi Njegovih učenika.
Na svoj život moramo gledati kao sinovi i kćeri Božje, kao suradnici Isusa Krista, koji žive za zajednički plemeniti cilj. Mi predstavljamo karakter Isusa Krista i trebamo Mu služiti s nepodijeljenom naklonošću. Ne samo da ćemo otkrivati činjenicu da ljubimo Boga, već ćemo u skladu s Njegovim svetim karakterom živjeti čistim, savršenim životom. Moramo živjeti besprijekorno jer gledajući u Isusa, u Njemu vidimo utjelovljenje savršenstva, i to veliko Središte u kojem se stječu sve naše nade u vječni život i sreću, vodit će nas k jedinstvu i slozi. …
Mi moramo živjeti verom u Isusa Krista. Ako smo Kristovi sljedbenici, naš život neće biti ograničen na sitne, jeftine, povremene postupke u skladu s okolnostima i sredinom — impulzivne postupke koji otkrivaju da nama vladaju osjećaji, da se prepuštamo sitnim brigama, zavidljivom iznalaženju mana, ljubomori i sebičnoj taštini. Sve nas to dovodi u raskorak sa skladnim životom Isusa Krista, i nećemo postati pobjednici ako zadržimo te nedostatke. …
Kada budeš izložen raznim životnim teškoćama, kad se budu izgovarale riječi sračunate na to da probodu i rane dušu, kaži samom sebi: “Ja sam Božje dijete i subaštinik s Isusom Kristom, Božji suradnik. Stoga ne smijem imati priprost um koji se lako vrijeđa i uvijek misli na sebe, jer će to prirodno dovesti do neskladnog razvoja karaktera. To je nedostojno mojeg uzvišenog poziva. Nebeski Otac dao mi je posao koji trebam obaviti i želim biti dostojan tog povjerenja.” (Letter 78, 22. siječnja 1893. — E. J. Waggoneru, istaknutom propovjedniku)