“Ti se, dakle, sine moj, jačaj milošću Krista Isusa! Ono što si od mene čuo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti!” (2. Timoteju 2,1.2)
Pouke koje nalazimo u Pavlovim riječima upućenim Timoteju od najveće su važnosti za nas danas. On mu nalaže: “Jačaj milošću.” U svojoj mudrosti? Ne, već “Jačaj milošću Krista Isusa”. Onaj tko želi biti Kristov sljedbenik, neka se ne oslanja na svoje sposobnosti ili bude siguran u sebe. No, ne treba ni umanjiti svoje duhovne napore, niti odbiti odgovornosti i ne djelovati za Boga. On treba vući snagu iz pravog i sigurnog izvora koji nikad neće iznevjeriti one koji primaju božansku silu. Naš poticaj glasi: “Jačaj milošću Krista Isusa.” Osjeti li kršćanin svoju nemoć ili nesposobnost, stavljanjem svojeg pouzdanja na Boga uvidjet će da je Kristova milost dostatna za sve hitne slučajeve.
Kristov vojnik se treba susresti s mnogim oblicima iskušenja, oduprijeti im se i pobijediti ih. što je žešći sukob, to je veća milost koju će primiti duša u nevolji; a sama narav primljene milosti uvećat će mogućnosti Kristovog sluge da spozna Boga i Isusa Krista kojega je On poslao. Duša vjernika će snažno težiti spoznaji i većem razumijevanju istine i Kristove pravednosti. Oni koji napreduju u božanskom životu imat će veće prilike u traženju istine kao skrivenog blaga, i prihvatiti je u svojoj duši. Istinski kršćanin razumjet će što znači proći kroz ozbiljne sukobe i teška iskustva, ali on će stalno rasti u Kristovoj milosti kako bi se uspješno suočio s neprijateljem svoje duše koji djeluje preko ljudskih predstavnika kako bi prouzročio propast Kristovih slugu. Prolaskom kroz teške kušnje Kristov sljedbenik će bolje razumjeti Božje načine djelovanja i plan otkupljenja, i neće biti iznenađen neprijateljevim oruđem. Bit će razdoblja kad će tama pritisnuti njegovu dušu, ali će pravo svjetlo zasjati i sjajne zrake Sunca pravde rastjerati mrak; i mada ga Sotona nastoji obeshrabriti na svaki mogući način, postavljajući prepreke pred njim, on će zahvaljujući Kristovoj milosti moći postati vjerni svjedok Radosne vijesti koju je čuo od nadahnutog Božjeg glasnika. On ne prezire niti zanemaruje primljenu vijest, već predaje svoje znanje vjernim ljudima koji ga mogu dalje prenijeti drugima. Prenoseći to svjetlo drugima, kršćanin dokazuje istinitost riječi da je “pravednička staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana”. (Izreke 4,18) (Review and Herald, 16. lipnja 1896.)