“Jer je plaća grijeha smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” (Rimljanima 6,23)
Tu je prijestolje, a oko njega duga obećanja. Tu su kerubini i serafini. Zapovjednici nebeske vojske, Božji sinovi, predstavnici bezgrešnih svjetova, svi su na okupu. Nebesko Vijeće pred kojim je Lucifer optužio Boga i Njegova Sina, predstavnici onih bezgrešnih kraljevstava nad kojima je Sotona pomišljao zasnovati svoju vladavinu — svi se nalaze ovdje da dobrodošlicom pozdrave Otkupitelja. Oni su željni proslaviti Njegovu pobjedu i uzdignuti Ga kao svojega Kralja.
Ali zadržao ih je mahanjem ruke. Još ne, On sad ne može primiti vijenac slave i kraljevske haljine. On izlazi pred svoga Oca. Pokazuje svoju ranjenu glavu, probodena rebra, ranjene noge; podiže svoje ruke na kojima se nalaze ožiljci od klinova. On pokazuje dokaze svoje pobjede. Predstavlja Bogu obrtani snop, one koji su uskrsnuli s Njim kao predstavnici velikog mnoštva koje će izići iz grobova prilikom Njegova drugog dolaska.
Prilazi Ocu koji se raduje kad se neki grešnik pokaje; koji se za jednog raduje s pjevanjem. Prije no što su postavljeni temelji Zemlji, Otac i Sin sjedinili su se u zavjetu da otkupe čovjeka ako ga Sotona bude pobijedio. Stegli su svoje ruke u svečanom zavjetu da će Krist postati jamac za ljudski rod. Krist je ispunio ovo svečano obećanje. Kad je na križu uzviknuo: “Svrši se!”, obratio se Ocu. Sporazum je u cijelosti izvršen. Sad je izjavio: Oče, svršeno je. Ispunio sam Tvoju volju, o Bože moj! Izvršio sam djelo otkupljenja. Ako je Tvoja pravda zadovoljena, “Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom” (Ivan 19,30; 17,24).
Začuo se Božji glas kako objavljuje da je pravda zadovoljena. Sotona je pobijeđen. Kristovi sljedbenici koji su se mučili i borili na Zemlji prihvaćeni su u “Ljubljenome”. (Efežanima 1,6) (Isusov život, str. 690,691)
Za razmišljanje: Kako Božje prihvaćanje Isusove žrtve i pobjeda nad Sotonom mene osposobljava da svakog dana pobjedonosno hodam dok Isus ne dođe?