“Čovjek ne zna svoga časa…” (Propovjednik 9,12)
Godine 1998. počeo sam kolportirati u Brazilu. Nisam imao nikakvu prethodnu poduku i, osim toga, nisam nikada ni želio prodavati knjige. Izbjegavao sam mnoge prilike dok nisam shvatio da tako propuštam mnoge blagoslove od Boga. Te godine moja obitelj je proživljavala određene teškoće tako da sam, nakon povratka u školu, porazgovarao s pomoćnikom vođe literarnih evanđelista. Osam timova odlazilo je te godine u Brazil, Paragvaj, Ekvador i Čile. Nisam imao novca za troškove, ali mi je pomoćnik vođe bio voljan pomoći na tom području.
Kada je naš tim stigao u Brazil, poslali su me u gradić s tri druga kolportera — dvojicom Bolivijaca i jednim Peruancem, a svi mi kolportirali smo po prvi put. Prosinac i siječanj bili su teški, ali su nas naučili nekoliko lekcija: moli se neprestano, vjeruj, cijeni svoje roditelje, budi strpljiv i ponizan i ustraj u ovom svetom poslu.
Devetog veljače pomoćnik vođe literarnih evanđelista izdao mi je račun za moje dotadašnje izdatke. Putovanje, hrana, cijepljenje i ostali troškovi iznosili su skoro 700 eura, a ja nisam imao novca. Nakon tog sastanka osjećao sam da je postupio loše prema meni pa sam otišao u šetnju i pitao Gospodina zašto me je uopće doveo u Brazil. Dok sam hodao ulicom, prema meni je viknula neka žena pozivajući me u svoju kuću. Zagrlila me i rekla da je nedavno izgubila sina koji je doživio kobni srčani napad. Kad sam joj iznio svoje probleme, oboje smo zaplakali.
Stigao je i ženin suprug i, pošto je saslušao moje iskustvo, rekao mi je da prestanem plakati. Rekao mi je da će mi oni pomoći. Proveo sam noć u njihovoj kući, a idući dan smo otišli u općinu u kojoj je čovjek bio blagajnik. Odnijeli smo tamo šest kutija knjiga i ponudili naše knjige zaposlenima u svim općinskim odjelima. Čovjek im je rekao da sam Božji sin iz Bolivije koji prodaje knjige o zdravlju i obitelji. U roku od jednog sata dogodilo se čudo — sve moje knjige bile su prodane i ostale su nam samo prazne kutije! Nikada dotada u životu nisam držao toliko novca u svojim rukama. Zaradio sam stipendiju. Hvala Ti, Gospodine!
Ne smijemo nikada odustati ili se osjećati obeshrabreni, prodali nešto ili ne. Mi nismo samo prodavači knjiga, već ambasadori Svetoga Duha koji slijede Njegovo vodstvo.
Willy Mamani, Bolivija (za vrijeme rada u Brazilu)