Duhovnost

Jedina nada svijeta

Pokušajte razgovarati s ljudima na ulici o njihovoj nadi, i pratite kakav ćete odgovor dobiti.

“Nadam se da ću položiti ispite.”

“Nadam se da ću kupiti novi automobil.”

“Nadam se da sam sreo pravu osobu s kojom ću stupiti u brak.”

“Nadam se da ću dostići vrhunac u svom zvanju.”

“Nadam se da ću se kao umirovljenik moći povući u neko mirnije mjesto.”

Koliko će ljudi reći: “Nadam se da ću vječno živjeti”? “Neki se nadaju!” možda ćete reći. Besmrtnost je možda najljepši san što ga sanjamo. Živjeti vječno, beskrajno, zaboraviti smrt — tog strašnog neprijatelja koji uništava i nas i sve naše nade.

Ali to je samo san, reći će mnogi. Nitko ne može vječno živjeti. Takva se nada ne može nikada ostvariti.

Ili ipak može?

Najveća istina

Najveća istina koju je Isus došao otkriti jest istina da čovjek može vječno živjeti. Njegovo naučavanje nije bilo satkano samo od dobrih zamisli i moralnih pouka. On nam je došao pokazati izlaz. On je učinio i više od toga — On je taj Izlaz. On je pokazao da je Bog i stoga istina živi u svakoj Njegovoj riječi.

Razmotrimo još jednom najveće Isusovo obećanje. Pogledajmo budućnost našeg planeta koju najavljuju Njegova obećanja.

“Doći ću opet!” rekao je Isus. Kada je to objavio? Upravo pred svoje raspeće. Tako je svojim prijateljima objavio najvažniju vijest i najslavnije obećanje. Ovo obećanje slobodno se može nazvati Njegovom posljednjom voljom i oporukom, Njegovim posljednjim uputama — osnovnom istinom koju je došao priopćiti. Bila je to najveća nada o kojoj je ikada govorio.

Isus je došao kako bi nas spasio i izliječio, i bio našim najboljim i najbližim Prijateljem. Što još želimo doznati?

Kad ćemo biti s Njim?

Zamislite da se nalazite na povratku svom domu poslije dužeg putovanja. Javljate se svom bračnom drugu i kažete mu da ćete se brzo vratiti. Bračni drug odgovara: “Nemoj baš sada, nazovi me kasnije. Nemoj se truditi i vratiti se baš sad…” Kako biste se osjećali? Zabrinuto. Uznemireno. Najviše od svega — čudili biste se takvom odnosu, jer takav odgovor ne predstavlja željno očekivanje voljenog čovjeka. Takav odgovor ne bismo trebali uputiti svome Bogu koga volimo!

Jedine riječi nade

Zašto je Isus rekao svojim prijateljima da će se vratiti? Zato što su to bile jedine riječi koje su im mogle uliti nadu u sadašnjost i osnažiti povjerenje u budućnost. Slušajte Kristove riječi kao da ste jedan od Isusovih prijatelja: “Vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)

Kako se osjećate? Zastrašeni? Užasnuti? Ili sretni i sigurni zato što vas se Onaj koga poznajete kao svog najodanijeg Prijatelja nije odrekao i zauvijek vas napustio već je obećao da će se vratiti po vas!

To je Isus želio priopćiti o svom povratku. On nije želio da to bude prijetnja. Nije želio da ljudi sa strahom čekaju Njegov dolazak, već radosno zbog svega onoga što Njegov dolazak znači.

Zašto?

Zašto će Krist ponovno doći? Vjerujete li iskreno da sami možemo riješiti probleme svijeta? Ako vjerujete da će čovječanstvo pronaći sveukupno rješenje, vi ne poznajete stvarne prilike.

Zašto će Isus doći? Da učini kraj svemu zlu. Da učini kraj grijehu i smrti, da stvori svoje kraljevstvo pravde.

Zašto će Isus doći? Da riješi probleme koje smo sami stvorili i koje ne možemo riješiti. Da ponovno stvori Zemlju, da je preobrazi u novi planet mira i sklada.

Zašto će Isus doći? Da donese vid slijepima, izliječi hrome, a iznad svega da ostvari sva svoja obećanja te da potpuno izmijeni ne samo tvarni svijet nego čak i način našeg razmišljanja.

Zašto će Isus doći? Da završi ono što čini od samog početka: da otkrije svoju narav nasuprot sotonskim lažima, da pokaže kako je dostojan povjerenja, da dokaže kako je Njegova pravednost apsolutna pravednost. Da učini kraj ratu!

On će doći zato što mora doći — zato što voli svoje prijatelje i želi vječno biti s njima. Isus dolazi kako bi nagradio svakoga prema izboru što ga je učinio: vječni život s Njim, ili tamu odvojenosti od Boga, što predstavlja drugu smrt.

Spasenje s Neba

Visoko u škotskim planinama neki alpinist se okliznuo i ostao visjeti obješen o strmu liticu. Izgubljen i sam bespomoćno je promatrao kako Sunce polako klizi po nebu prema zapadu. U svojoj slomljenoj nozi osjećao je oštre bolove koji su još više pojačavali teret njegove strašne samoće.

Kako se to dogodilo?

Putovanje je pravilno isplanirao. Bio je iskusan planinar. Zajedno sa svojim prijateljima poduzeo je sve mjere sigurnosti. Ali odjednom je tu planinu zahvatila oluja, izgubili su put, i…

Nesretni slučaj. Prijatelj je nestao. Sigurno ga je zgrabila strašna smrt. Ostao je sam, prepušten strašnom umiranju, očekujući noć i vlastitu smrt. Znao je da ne postoji nikakva nada da živ dočeka jutro. Nema nikakve nade.

Vikao je od bola, zaplašen smrću, iako je znao da sve to nema nikakve svrhe. Svuda unaokolo bivalo je sve mračnije, sve hladnije, sve strašnije.

Tada je, kao kroz san ispunjen boli i noćnom morom, čuo neki zvuk — čuo je grubi lepet helikoptera. Dolazila je gorska služba spašavanja. Borio se da podigne svoju ruku i pokušavao mahati. Ništa nije vidio, ali zvuk je stizao sve bliže i bliže.

Odjednom se iz zračnog kovitlaca pojavio čovjek. Njišući se na kraju konopca silazio je kao s neba, mašući slobodnom rukom. Taj čovjek nadvikivao je buku:

“Hajde, uhvati se za mene!” I dok se povrijeđeni krajnjim snagama trudio poslušati poziv, spasilac ga je uspio uhvatiti, zavezati konopcem i zajedno su se podigli u sigurnost helikoptera.

Siguran, spašen! Na putu prema bolnici i ozdravljenju! Spašen s neba!

To je ono što Bog obećava. To je ono što znači Isusov ponovni dolazak. To je jedina nada za sve nas.

Kada?

Kad će se sve to zbiti? Izgleda da nitko nije čuo ovu životnu novost. Kad će se to dogoditi?

Nitko ne zna ni datum ni vrijeme. Sve što je Isus rekao o tome sažeto je u riječi “skoro” (Otkrivenje 22,7.12), zato što nas sasvim dobro poznaje. Kada se spremate za nekog posjetitelja? Dan prije. Kada vršite provjeru za ispit? Upravo pred ispit. Ako bi Isus došao za Božić, mi bismo se užurbano spremali za Badnju večer, sigurno ne ranije. To je prvi od mnogih razloga.

Drugi je u činjenici da je datum povezan s onim što radimo. Kako se odazivamo. Što se događa na Zemlji? Tko kaže rataru kada će požnjeti žito? Znamo da se žito žanje kad za to dođe vrijeme. Isus je to vrlo jasno rekao: “A kad plod dopusti, odmah primiče srp, jer je vrijeme žetve.” (Marko 4,29)

Danas nam je nešto vrlo jasno: vrijeme je žetvi!

Pogledajte oko sebe otvorenim duhovnim očima. Pogledajte naš žalosni stari svijet, i recite je li sve u redu? Na to pitanje samo bi On mogao pouzdano odgovoriti?

Isus govori o razlikovanju znakova koji određuju vrijeme. Stara engleska poslovica glasi: “Crveno nebo uvečer, pastirska radost; crveno nebo ujutro, pozor svim pastirima.” Mnogi su narodi ovo iskustvo uobličili sličnim izrazima, koji podsjećaju na Isusov zaključak o vremenu. On je davno rekao: “Kad nastane večer, govorite: bit će lijepo vrijeme jer je nebo crveno. A kad osvane dan, kažete: danas će biti oluja jer je nebo crveno i mutno. Tako vi znate protumačiti izgled neba, a znake vremena ne znate!” (Matej 16,2.3)

To znači: Probudite se, nemojte oklijevati! Bdijte! Nitko ne zna kad će doći taj dan. Zato sljedeće Kristove riječi imaju iznimno značenje: “Budite oprezni! Bdijte, jer ne znate kad će doći to vrijeme! … Da ne bi došao iznenada i našao vas gdje spavate.” (Marko 13,33.36)

Isus će ponovno doći. Ali kako!

Kako?

Svakako ne onako kako su neki očekivali. Neki vjeruju da je On već ovdje. Neki kažu da On dolazi “duhovno” i mora se prepoznati “očima vjere”. Neki govore da On dolazi uz pomoć molitve, Svete večere ili Crkve. Neki kažu da On dolazi u trenutku čovjekove smrti.

Ali to nije ono što je sâm Isus želio reći. On je dao nezaboravno objašnjenje. Ako se to ne bi tako zbilo, Isus je rekao da bi nam rekao. Anđeli su prigodom Njegova uzašašća potvrdili Njegovim sljedbenicima da će Isus ponovno doći na isti način kako Ga sada gledaju da odlazi.

Tiho? Ne! “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s Neba.” (1. Solunjanima 4,16)

Nevidljivo? Ne! “I vidjet će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.” (Matej 24,30) “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko.” (Otkrivenje 1,7)

Mirno? Ne! “Jer će dolazak Sina Čovječjega biti sličan munji što sijevne na istoku i rasvjetli sve do zapada.” (Matej 24,27)

Kao duh? Ne! “Ovaj isti Isus koji je uznesen na Nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na Nebo.” (Djela 1,11)

Možete li Ga ne vidjeti? Doista ne! Isusov ponovni dolazak je događaj koji će potresti sav svijet, događaj koji će probuditi mrtve! Hoćete li Ga moći ne uočiti? Isus opominje i ukazuje protiv svakoga tko nagovješćuje Njegov tajni dolazak: “Zato, reknu li vam: Eno ga u pustinji! — nemojte izlaziti! Eno ga u tajnim odajama — nemojte vjerovati.” (Matej 24,26)

Što će se dogoditi? Sunce i Mjesec zahvatit će pomrčina, zvijezde će padati, nebo i Zemlja će se tresti. Zasljepljujuća slava Njegova povratka nagnat će one koji ne poznaju Gospodina ljubavi da pozovu planine i stijenje da padnu na njih. (Luka 24,40; Otkrivenje 6,16) Ali zato ova ista slava predstavlja život za Njegove prijatelje. Oni koji su umrli u Kristu ustat će, a živi će biti uzeti s Njim na Nebo da preobraženi ostanu s Gospodinom vječno. (1. Solunjanima 4,16-17; 1. Korinćanima 15,51-56) Neće to biti nikakvo tajno odvođenje! Nikakav nevidljivi dolazak! Bit će to slavan, veličanstven, čudesan događaj što će ga svi doživjeti.

Stog za kršćane drugi dolazak Isusa Krista predstavlja blaženu nadu. (Titu 2,13) To je jedina nada. Jer kakvu nadu može ponuditi ovaj svijet?

Nade i snovi koji ne blijede

Obitelj je cijeli dan provela na morskoj obali. Petogodišnji Pavao izgradio je posvuda po obali nasipe i zamkove, rječna korita, mostove i staze.

Radostan i sretan promatrao je svoje završeno djelo. “Pogledaj, tata”, oglasio se ponosan, “pogledaj što sam sve načinio! Nadam se da ćemo sutra opet moći doći! Hoćemo li, tata? Stvarno mislim da bismo mogli…”

Došli su i sljedećeg dana.

Ali na žalu nije bilo ničeg od Pavlovog moćnog kraljevstva. Plima je zbrisala svaki trag. Nijedan zamak nije ostao, niti jedan jedini most. Sve je nestalo.

Pavlovo lice odavalo je iznenađenje, zbunjenost, razočaranje — sve zajedno odjednom.

“Kamo je sve nestalo, tata? Nadao sam se da ću danas sve još i dograditi. Stvarno sam se radovao svome gradu…”

A onda su potekle suze.

Točno tako izgledaju naše ljudske nade. Kao zamkovi od pijeska na žalu, koje u jednom trenutku nezadrživa plima zbriše bez traga. A te nade otvaraju nam mogućnosti da postignemo nešto veliko, učinimo nešto trajno, postanemo moćni, slavni, čak i obožavani.

Dolazi sutrašnjica, i sve velike namjere i žudnje potpuno iščezavaju u njoj, dok žalo našeg života ostaje isprano uskolebanim prilikama i okolnostima.

Ljudske nade su nestvarne. Želje nisu trajne. Nade iščezavaju poput cvijeća koje vene, pretvarajući se u prah i pepeo. Prah u prah, pepeo u pepeo. Bez Boga nema djelotvorne nade.

Ali s Bogom? Doista, Bog je jedina istinska i pouzdana nada u ovom beznadnom svijetu!

Dr. Jonathan Gallagher
Image: http://www.eborg2.com/Jesus/Jesus-Second%20Coming.htm

Podijeli