“Zato vas molim … da živite dostojno poziva kojim ste pozvani: sa svakom vrstom poniznosti i krotkosti, sa strpljenjem podnosite jedni druge s ljubavlju! Nastojte sačuvati jedinstvo Duha, povezani mirom.” (Efežanima 4,1-3)
Čitajte molitvu koju je Krist uputio za svoj narod neposredno uoči svojega suđenja i raspeća. Krist je u svojoj ljudskoj naravi podnosio razočaranja i nevolje. Kad u Bibliji čitam koliko je mnogo njih odbilo povjerovati da je Krist Božji Sin, moje srce obuzme tuga. Čitamo da čak ni rođena braća nisu povjerovala u Njega.
Mi moramo stvoriti neprobojni zid u jedinstvu i vjeri. Moramo biti jaki u Gospodinu i u sili Njegove milosti. … Zahvaljujući nejedinstvu, neprijatelj ulazi i sije svoje sjeme. Potrebna nam je istina u svakoj pojedinosti. Potrebno nam je manje naših vlastitih riječi, a više Božje riječi. Bližimo se svršetku vremena i ne možemo si priuštiti da pravimo pogreške. Istina će odnijeti pobjedu. Mi moramo biti “puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa” (1. Petrova 3,8). Moramo pokazivati kršćansku uljudnost. Blag odgovor na grub napad stišava gnjev. …
Krista ranjavaju razlike koje se tako lako javljaju i izbijaju u prvi plan. Nađite sedamnaesto poglavlje Evanđelja po Ivanu i čitajte Kristovu molitvu, Njegovo preklinjanje da učenici budu jedno kao što je On jedno sa svojim Ocem. Mi u velikoj mjeri sramotimo Boga smatrajući nečim beznačajnim što dopuštamo da naše razlike budu tako očite. To će sigurno oslabiti naše vlastite duše i duše drugih. … Kad zastupamo vlastite stavove i mišljenja, mi obmanjujemo druge. Pridajte važnost jednostavnom “tako govori Gospodin”, i tada ćete biti Kristovi suradnici.
“Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena djeca, i živite u ljubavi kao što je i Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu — Bogu na ugodan miris.” (Efežanima 5,1.2) Kakve veličanstvene i sveobuhvatne istine zrače iz Božje riječi oblikujući srce i um prema Kristovom nalogu! U noćnom viđenju čula sam riječi koje je božanski Učitelj uputio različitim ljudima: “Sjedinite svoje planove. Neka ne bude neslaganja među vama.” …
Želim ti, brate, reći: Podigni pogled. Govori o vjeri i nadi. Ne gledaj na mračnu stranu. Neka pjesme koje slave Boga i govore o nadi budu u tvojem srcu i na tvojim usnama. (Letter 398, 26. prosinca 1906., dr. Kressu i njegovoj supruzi)