“On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove.” (Efežanima 4,11-13)
Svojim jedinstvom mi trebamo pružiti jak, nepobitan dokaz da je Krist došao na ovaj svijet da spasi grešnike. Međutim, Sotona sa svom svojom genijalnošću radi na tome da ljudska bića spriječi da pruže taj dokaz. On želi da ljudi razviju neposvećen karakter kako ne bi voljeli jedni druge. A oni koji tvrde da su kršćani, prečesto mu se pokoravaju, i onda najmanja sitnica dovodi do toga da se među njima jave razlike. Muškarci i žene koji se predstavljaju kao pobožni, grade zidove razdvajanja između sebe i svojih suradnika zato što ne razmišljaju svi na potpuno isti način ili ne slijede potpuno iste metode. Oni koji stoje po strani ne želeći se uskladiti s drugima, sramote Boga pred svijetom. Krist se molio za jedinstvo. Njegova je želja da Njegovi sljedbenici rade složno u kršćanskom zajedništvu. …
Odgovorimo na Kristov poziv: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30) A da bismo odgovorili na taj poziv, moramo odbaciti svaku veličinu koju pripisujemo sebi, svaki osjećaj nadmoći i pokorno se prikloniti Božjoj volji.
“Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima, a ti u meni — da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.” (Ivan 17,22.23)
Kakva bi se čudesna promjena vidjela u našem svijetu kad bi svi poslušali Kristove riječi! On je sjedinio svoje interese s interesima čovječanstva kako bi muškarci i žene mogli primiti od Njega silu da čine Njegovu volju. Oni koji su Njegovom milošću postali dionici božanske naravi primaju bogate blagoslove koji, prema objavi nebeskog vijeća, trebaju biti izliveni na one koji vjeruju u Krista kao u svojeg Spasitelja. …
Da bismo donosili plod koji proslavlja Boga, naše srce mora biti ispunjeno Kristovom ljubavlju. Moramo se od Njega učiti krotkosti i poniznosti. Tada nećemo težiti samouzvišenju. … Kad jasnije sagledaju cjelovitost Kristove žrtve i poniženja, ljudi će bolje razumjeti što sve podrazumijeva jedinstvo s Njim. (Letter 205, 14. rujna 1903. — “Mojoj dragoj braći i sestrama u Australiji”)