“Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša.” (Djela 4,32)
Kad se Sveti Duh izlio na ranu Crkvu, “Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša.” (Djela 4,32) Kristov Duh učinio ih je kao jedno. To je plod prebivanja u Kristu.
Mi trebamo božansko prosvjetljenje. Svaki pojedinac teži postati središte utjecaja, i dok Bog ne djeluje za svoj narod, oni neće uvidjeti kako je pokornost Njemu jedina sigurnost za svaku dušu. Njegova milost koja preobražava ljudska srca dovest će do jedinstva koje još nije postignuto, da svi koji su u Kristu budu u skladnim odnosima jedan s drugim. To jedinstvo stvorit će Sveti Duh.
Kristova molitva Ocu, koja se nalazi u 17. poglavlju Evanđelja po Ivanu, predstavlja vjerovanje naše crkve. Ona ukazuje kako naše nesuglasice i nejedinstvo sramote Boga.
Oni koji vjeruju da se prema trećoj anđeoskoj vijesti trebaju odvojiti, nemaju za to niti savjet niti odobrenje u Božjoj riječi. Ovo trebate jednom zauvijek riješiti sami sa sobom. Izmišljotine nezadovoljnih umova potaknut će stanje nejedinstva. Izvrtanje se može u ljudskim očima doimati ispravno, no ono nije istinito niti pravedno. “On je, naime, naš jedini mir, on koji od obadvaju naroda učini jedan tim što pregradu koja ih je rastavljala — neprijateljstvo — sruši i da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po križu.” (Efežanima 2,14-16)
Krist je karika u zlatnom lancu koji povezuje vjernika i Boga. U ovo važno vrijeme kušnji ne smije biti razdvajanja. Božja djeca čine jednu jedinstvenu cjelinu u Kristu koji stavlja svoj križ u središte pozornosti. Svi koji vjeruju su jedno u Njemu.
Ljudska narav navodi ljude da preuzmu posao u svoje ruke, i tada građevina postaje neskladna. Stoga Gospodin koristi različite darove kako bi učinio građevinu skladnom. Niti jedan dio istine ne smije biti skriven ili umanjene važnosti. Bog se ne može proslaviti ako građevina nije “čvrsto povezana” u Njemu i ne “raste u sveti hram u Gospodinu” (Efežanima 2,21). Ovaj redak obuhvaća temu od velike važnosti, i oni koji razumiju istinu za ovo vrijeme moraju paziti kako čuju, kako grade i kako poučavaju druge da to primjenjuju.
Kad se svaka uputa koju je Krist dao provede u pravom kršćanskom duhu, Nebo će priznati odluku Crkve, jer njezini vjernici imaju Kristov um i čine ono što bi i On činio da prebiva na Zemlji. (Selected Messages, knjiga 3, str. 20—22)