Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 10”.
1 Čujte riječ što vam je govori Gospod, dome Izraelov. 2 Ovako veli Gospod: »Ne učite se putu poganskomu i ne plašite se znaka nebeskih, jer njih se plaše pogani. 3 Jer običaji tih puka — to je ispraznost; jer jedan sjekirom siječe stablo u šumi, djelo ruku umješničkih. 4 Ukrase ga srebrom i zlatom, pričvrste ga čavlima i čekićima da se ne pomiče. 5 Uspravni su oni kao palme, ali ne govore; treba ih nositi jer ne mogu hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu činiti zlo, ali ni dobro oni ne mogu učiniti.« 6 Nitko nije kao ti, Gospode; ti si velik i veliko je u sili ime tvoje. 7 Tko da se tebe ne boji, kralju narodā? Jer tebi to pripada. Ta među svim mudracima narodā i u svim njihovim kraljevstvima nitko nije kao ti. 8 Nego su svi oni glupi i bezumni; to je drvo isprazna pouka. 9 Iskovano srebro dovozi se iz Taršiša i zlato iz Ufaza, djelo umješnika i ruku zlatara; odjeća im modrovina i purpur, svi su oni djelo vičnikā. 10 A Gospod je pravi Bog, on je Bog živi i kralj vječni. Od njegova gnjeva zemlja se trese, i narodi ne mogu podnijeti srdžbu njegovu. 11 Ovako im recite: »Bogovi koji nisu stvorili nebesa i zemlju nestat će sa zemlje i ispod ovih nebesa.« 12 Snagom svojom on stvori zemlju, mudrošću svojom utemelji svijet i razborom svojim razape nebesa. 13 Kad mu zaori glas, huče vode na nebesima. A on oblake diže s kraja zemlje, daždu stvara munje i izvodi vjetar iz spremišta svojih. 14 Svaki je čovjek glup i bez znanja, svaki se zlatar zastidi svog kipa; jer laž je njegov liveni lik i u njima nema duha. 15 Oni su ispraznost, djelo prijevarno, propast će u dan kazne njihove. 16 Jakovljev dio nije kao oni; jer tvorac je svega on, i Izrael je pleme baštine njegove — Gospod Nad Vojskama njemu je ime. 17 Pokupi sa zemlje svoj zavežljaj, ti koja stanuješ u utvrdi. 18 Jer ovako veli Gospod: »Gle, ovaj put ja ću izmetnuti stanovnike zemlje i pritisnut ću ih da shvate.« 19 Jao meni zbog ozljede moje! Moja je rana nezacjeljiva. Ja ipak rekoh: »Doista, to je bol, ali ja ću je nositi.« 20 Šator je moj razoren, i sve su mi uzice pokidane. Sinovi moji odoše od mene i nema ih više. Nema više nikoga da razapne moj šator i postavi zavjese moje. 21 Jer pastiri postadoše bezumni i Gospoda ne tražahu; zato neće napredovati i sva će im se stada raspršiti. 22 Evo, glas poruke dolazi, i velika graja iz sjeverne zemlje, da gradove Judine pretvori u pustoš, u brlog zmajevski. 23 Znam, Gospode, da put čovjekov nije do njega; nije na čovjeku koji hodi da upravlja korake svoje. 24 Kazni me, Gospode, ali po pravdi; ne u gnjevu svojemu, da me ne uništiš. 25 Izlij svoj bijes na narode koji tebe ne poznaju i na rodove koji ne zazivlju imena tvojega. Jer oni proždriješe Jakova; i proždriješe ga i zatrše ga i opustošiše boravište njegovo.