Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 14”.
1 Riječ Gospodnja koja dođe Jeremiji u svezi sa sušom. 2 »Juda tuguje i dveri njegove sahnu, žali za zemljom; i diže se krik Jeruzalema. 3 A njihovi odličnici poslaše svoje neznatnike po vodu; dođoše do nakapnica, ali vode ne nađoše. Vratiše se s praznim svojim posudama, posramljeni i osramoćeni, i pokriše glave svoje. 4 Zato što je tlo ispucalo, jer ne bijaše kiše u zemlji, ratari se postidješe, pokriše glave svoje. 5 Pa i košuta, kad se omladi u polju, ostavi mlado jer nema trave. 6 A divlji magarci stoje na goletima udišuć’ vjetar ko zmajevi; oči im sahnu jer nema raslinja.« 7 Premda bezakonja naša protiv nas svjedoče, Gospode, učini poradi imena svojega! Jer mnogo je naših otpadništava, tebi smo zgriješili. 8 Nado Izraelova, spasitelju njegov u vrijeme nevolje, zašto si kao stranac u ovoj zemlji i kao putnik koji svrati da bi prenoćio? 9 Zašto si kao čovjek zgranut, kao junak koji ne može spasiti? Ta ti si usred nas, Gospode, i mi se tvojim zovemo imenom; nemoj nas ostaviti! 10 Ovako veli Gospod puku ovomu: »Oni tako vole tumarati, nogu svojih ne štede; zato ih Gospod ne prihvaća. Sad će se spomenuti bezakonja njihova i kaznit će njihove grijehe.« 11 A meni reče Gospod: »Ne moli za dobro ovoga puka. 12 Kad budu postili, ja neću čuti vapaj njihov; i kad budu prinosili paljenicu i prinosnicu, ja ih neću prihvatiti. Naprotiv, mačem i glađu i kugom ja ću ih zatirati.« 13 Tada rekoh: »Ah, Gospodine Gospode! Eno, proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača i neće u vas biti gladi, nego ću vam dati pouzdan mir na ovome mjestu.’« 14 A Gospod mi reče: »Tȋ proroci laž prorokuju u moje ime; niti sam ih poslao niti sam im zapovjedio niti sam im govorio. Oni vam prorokuju lažno viđenje i proricateljstvo i ništavilo i obmanu srca svojega. 15 Zato ovako veli Gospod za proroke koji prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao, i koji govore: ‘Mača i gladi neće biti u ovoj zemlji’: od mača i gladi tȋ će proroci poginuti. 16 A puk kojemu oni prorokuju bit će pobacan po ulicama Jeruzalema zbog gladi i mača, i neće biti nikoga da ih sahrani — njih, žene njihove, te njihove sinove i kćeri njihove. Tako ću na njih izliti zloću njihovu. 17 Zato im reci ovu riječ: ‘Nek oči moje suze liju danju i noću, i neka ne prestanu; jer slomljena je slomom velikim djevica, kći puka mojega, ranom teškom, nezacjeljivom. 18 Pa ako izađem u polje, eno mačem pobijenih; ako pak uđem u grad, eno bolesnih od gladi. Jest, i prorok i svećenik odoše u zemlju koju ne znaju.’« 19 Jesi li Judu sasvim odbacio? Zar duši tvojoj omrznu Sion? Zašto si nas udario da nam nema ozdravljenja? Nadasmo se miru — ali dobra nema, i vremenu ozdravljenja — al’ evo užasa! 20 Priznajemo, Gospode, svoju zloću i bezakonje svojih otaca — jer tebi sagriješismo. 21 Ne odbaci nas, poradi imena svojega; ne sramoti prijestolje slave svoje. Sjeti se, nemoj raskinuti svog saveza s nama. 22 Ima li među ispraznostima poganskim neki koji daje kišu? Ili pak nebesa pljusak daju? Nisi li ti taj, Gospode, Bože naš? Zato na te čekamo, jer ti sve to činiš.