Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 15”.
1 Tada mi Gospod reče: »Da Mojsije i Samuel stanu preda me, duša moja ne bi se priklonila tom puku. Otjeraj ih ispred lica mojega pa neka idu! 2 I dogodit će se, ako ti reknu: ‘Kamo da idemo?’, da ćeš im reći: ‘Ovako veli Gospod: Tko je za smrt, u smrt; i tko je za mač, pod mač; i tko je za glad, u glad; i tko je za sužanjstvo, u sužanjstvo.’3 I pustit ću na njih četiri vrste pošasti:«, riječ je Gospodnja, »mač da ubija i pse da rastrgaju, te ptice nebeske i zvijeri zemaljske da žderu i zatiru. 4 I učinit ću ih da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja Judina, zbog onoga što je učinio u Jeruzalemu. 5 Jer tko će se sažaliti nad tobom, Jeruzaleme, i tko će te požaliti? Tko li će svratiti da te priupita kako ti je? 6 Ti si mene ostavio,« riječ je Gospodnja, »otišao si natrag. Zato ću na te ruku svoju ispružiti i uništit ću te. Dojadi mi da ti uvijek popuštam. 7 Zato ću ih izvijati vijačom na dverima zemaljskim; ostavit ću ih bez djece, zatrt ću svoj puk, jer se ne odvraćaju od putova svojih. 8 Više će mi biti udovica njihovih negoli pijeska morskoga. Dovest ću na njih, na majke mladićā, pustošnika u podne; oborit ću na njih muku i užas iznenada. 9 Iznemogla je ona koja rodi sedmero, ispustila je dušu svoju; njezino je sunce još za dana zašlo, postiđena je i smetena. A ostatak njihov predat ću maču pred njihovim neprijateljima«, riječ je Gospodnja. 10 Jao meni, majko moja, što si rodila mene, čovjeka parbe i čovjeka svađe sa svom zemljom! Nisam pozajmljivao niti su pozajmljivali meni, a ipak me svi proklinju. 11 Reče Gospod: »Doista, ostatku će tvojemu biti dobro; doista, učinit ću da te neprijatelj tvoj preklinje u vrijeme nesreće i u vrijeme nevolje. 12 Može li tko slomiti željezo, željezo sa sjevera, il’ mjed? 13 Tvoje bogatstvo i blago tvoje dat ću kao plijen, u bescjenje, i to zbog svih tvojih grijeha i po svim tvojim granicama. 14 I učinit ću da prijeđeš s neprijateljima svojim u zemlju koju ne poznaješ, jer se u gnjevu mojemu rasplamsa oganj koji će na vas buknuti.«15 Gospode, ti znaš; spomeni me se i pohodi me, i osveti me na onima koji me progone. U sporosti gnjeva svojega nemoj me dohvatiti; ti znaš da zbog tebe podnosim sramotu. 16 Kad se nađoše riječi tvoje, ja sam ih jeo; i riječ tvoja bijaše mi radost i veselje srca mojega. Jer ja sam se tvojim zvao imenom, Gospode, Bože Nad Vojskama. 17 Nisam sjedio u društvu veseljakā niti se s njima radovao; zbog ruke tvoje sjedio sam sȃm, jer ti me srdžbom ispuni. 18 Zašto je bol moja neprestana i rana moja nezacjeljiva? Nikako da se izliječi? Zar ćeš mi doista biti kao potok lažan, kao voda nepouzdana? 19 Zato ovako veli Gospod: »Ako se vratiš, ja ću te i opet postaviti da stojiš preda mnom; i ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja. Oni će se okrenuti k tebi, ali ti se nemoj okretati k njima. 20 I učinit ću te zidom mjedenim, utvrđenim za ovaj puk; i borit će se protiv tebe, ali te neće nadvladati; jer ja sam s tobom da te spasim i da te izbavim«, riječ je Gospodnja. 21 »I izbavit ću te iz ruku zlikovačkih i iskupit ću te iz šaka nasilničkih.«