Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 17”.
1 Grijeh Judin upisan je željeznom pisaljkom, dijamantnim je vrškom urezan na ploči srca njihova i na rogovima vaših žrtvenika, 2 kao spomen sinovima njihovim na njihove žrtvenike i na ašere njihove oko zelenog drveća na visokim brdima. 3 Goro moja u polju, tvoje blago i sve tvoje riznice dat ću kao plijen, a uzvišice tvoje za grijeh po svim tvojim međama. 4 A i ti ćeš otpustiti svoju baštinu što sam je tebi dao. I učinit ću da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ, jer se u gnjevu mojemu rasplamsa oganj koji će gorjeti dovijeka.« 5 Ovako veli Gospod: »Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka i tijelo postavlja sebi za mišicu, a srce se njegovo odvraća od Gospoda. 6 Jer takav je kao žbun u pustari i neće vidjeti kad blagodat dođe, nego će prebivati na sušnim mjestima u pustinji, zemlji slanoj i nenastanjenoj. 7 Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospoda i kojemu je Gospod uzdanje. 8 Jer on je kao stablo zasađeno uz vodu, što korijenje svoje pruža k potoku; i neće se bojati kada dođe žega, nego će mu lišće biti zeleno. I za sušne godine neće se brinuti niti će prestati donositi plod. 9 Srce je prijevarno više od svega, i podlo je ono; tko da ga pronikne? 10 Ja, Gospod, istražujem srce i ispitujem bubrege, eda bih svakomu dao prema putima njegovim, prema plodu djela njegovih. 11 Jarebica što leži na jajima, a ne leže — takav je onaj koji stječe bogatstvo, ali ne po pravdi. Usred dana njegovih ono će ga ostaviti, i na svršetku svojemu ostat će lȕda.« 12 Slavno prijestolje uzvišeno od početka mjesto je svetišta našega. 13 Gospode, nado Izraelova, svi koji te ostave, postidjet će se. »Koji odstupe od mene, na zemlji će biti zapisani, jer ostaviše Gospoda, izvor vode žive.« 14 Iscijeli me, Gospode, i bit ću iscijeljen, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si hvala moja. 15 Gle ih kako mi govore: »Gdje je riječ Gospodnja? Neka dođe sada!« 16 Ali ja nisam bježao od toga da budem pastir koji tebe slijedi niti sam želio dan žalosni. Ti znaš što je izašlo s usana mojih, pred tvojim je licem. 17 Ne budi mi na užas, ti si moje utočište u dan nesreće. 18 Nek se postide koji me progone, a ne da se ja postidim; nek se oni prestraše, a ne da se ja strašim. Dovedi na njih dan zli i slomi ih dvostrukim slomom. 19 Ovako mi reče Gospod: »Idi i stani na dveri pučkih sinova, na koja ulaze kraljevi Judini i na koja izlaze, i na sve dveri jeruzalemske. 20 I reci im: ‘Čujte riječ Gospodnju, kraljevi Judini i svi vi iz Jude i svi stanovnici Jeruzalema koji ulazite na ove dveri! 21 Ovako veli Gospod: Čuvajte duše svoje da ne nosite tereta u dan subotnji i ne unosite ga na dveri jeruzalemske. 22 I ne iznosite teret iz svojih kuća u dan subotnji i nikakva posla ne radite, nego posvetite dan subotnji, kao što sam zapovjedio ocima vašim. 23 Ali oni ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego otvrdnuše svoju šiju da ne čuju i da ne prime pouku. 24 I dogodit će se, ako me budete pozorno slušali,« riječ je Gospodnja, »da ne unosite teret na dveri ovoga grada u dan subotnji nego posvetite dan subotnji ne radeći u taj dan nikakva posla, 25 da će na dveri ovoga grada ulaziti kraljevi i knezovi koji sjede na prijestolju Davidovu, jezdeći na kolima i konjima, oni i knezovi njihovi, ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema; i ovaj grad ostat će dovijeka. 26 I dolazit će iz gradova Judinih i iz okolice Jeruzalema i iz zemlje Benjaminove i iz nizine i s gorja i s juga, donoseći paljenice i žrtve i prinosnice i kȃd, i donoseći zahvalnice u Dom Gospodnji. 27 Ali ako me ne budete slušali da posvetite dan subotnji i da ne nosite teret kad ulazite na dveri jeruzalemske u dan subotnji, tada ću zapaliti oganj na dverima njegovim, i on će proždrijeti palače jeruzalemske, i neće se ugasiti.’«